na slici: Martina, prema Velikom Triglavu
foto: Iva Kaštela, 12/2006

Lokacija: Biokovo - Kuranik

Stijena: J stijena

Smjer: S

Prvenstveni uspon: Miroslav Nemec, Neven Petrović, Silvija Hižman, Nedjeljka Halec

Datum: 5.5.1989.

Ocjena: 5/3

Visina: 700 m (dužina 950 m)

Vrijeme penjanje: 4 i pol sata

Oprema: Alpski rack: klinovi, kladivo, kompleti, čokovi, gurtne i kaciga.

Karakteristika:

Dostup: Iz sela Bast markiranim putem za Motiku, te nakon 20 min. Uz mali sipar, do pod izrazito rebro koje se pruža od Zapada prema Istoku.

Silaz: Još 200 m gore, po razvedenom terenu, do vrha stijene, te desno do lovačke kuće Osičine. Od kuće markiranim putem do Basta za 1 sat i 15 minuta.

Opis: Ulaz je 10 m desno od izrazitog točila na početku rebra. Ravno gore po pločama (III), te desno na kamene blokove, kojima još 7 m do osiguravališta. Dalje po blokovima, preko široke travnate police (II), i još 10 m gore na osiguravalište. Dalje ravno do drveta (III-), te lijevo po rebru 15 m gore na štand. Grebenom (II), te preko malog sedla na štand. Vertikalnom pukotinom, koja siječe klinastu ploču, 4 m gore, pa lijevo na njen brid (IV-) i dalje na osiguravalište. Grebenom do spoja s travnatim žlijebom (III), na štand. Gore do drveta i na lagani teren. Tu se iz smjera može izaći, prema istoku, laganim terenom, dolje na markirani put.

Mi nastavljamo 14 (!) dužina užeta po laganom terenu (I-II) do pod stijenu, koju siječe izraziti, dobro vidljiv, žlijeb, u čijem se donjem dijelu nalazi uočljiva crna rupa.

Pukotinom ravno gore prema rupi, te 5 m prije nje priječiti desno u žlijeb (IV), a zatim preko ploča (k) 10 m gore (V) na loše osiguravalište. Po pukotini, a zatim lijevo (V, k), pa onda desno gore, preko prevjesa (V), te u žlijeb, i njime na lakši teren.

Detaljnije o smjeru: Najzaslužniji za nastanak ovog uspona jest Miroslav Nemec - Jaro jer se ideja da bi na tom mjestu valjalo ispenjati smjer rodila u njegovoj glavi za vrijeme ljenčarenja u Baškoj vodi, dok je promatrao biokovske stijene. Odatle se, naime, veoma jasno vidi logična grebenska linija koja ima oblik slova "S" (po čemu je smjer i dobio ime). Za realizaciju projekta mobilizirao je ostatak spomenute ekipe, dao se na djelo i stvar prvi uspješno dovršio u navezu sa Silvijom. A Nevena i Nedjeljku na vrhu je trebalo čekati još neko vrijeme, budući da je prvospomenuti iz ovog naveza i više nego pažljivo plazio po glatkim pločama vršnog dijela smjera dobro poznajući nepopravljivu, gotovo legendarnu, smušenost svoje partnerice.

Napomene: Smjer ima barem jedno ponavljanje. Izveli su ga Jakob Posavec - Žak, Danko Cvitković - Pješak i još neki članovi AO "Zagreb-Matica" u studenom 1989. No, za izlaz na vrh stijene iskoristili su neku malo drugačiju varijantu od prvih penjača.