 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Treći čovjek ogulinski
From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Sun, 29 Jan 2006 12:08:14 +0100
Kako se jučer u Ogulin spremala brojna ekipa iz RAK-a, iskoristio sam tu
priliku za svoje zimsko povlačenje iz Rijeke. Strategija je bila lukava:
prvo malo pogledati takmičenje u lednom penjanju, a onda presjesti u nečiji
auto za Zagreb. A sve to, ako se može, mukte.
Umjetni je slap bilo lako naći: bio je tik pod mostom preko Đulinog ponora.
Prvi dojmovi nisu bili previše dobri jer je ta lokacija dosta nepovoljna za
promatranje zbivanja koja su trebala uslijediti. Naime, slap i sve što je uz
njega išlo mogli su se koliko-toliko fino vidjeti samo s četiri mjesta (od
kojih je jedno bilo pretijesno, drugo predaleko a preostala dva ne skroz
dostupna svakome). Ipak, to je donekle popravio ugođaj koji je nastao kad je
takmičenje počelo. Sakupila se dosta šarena penjačka ekipa (Ogulinci,
Zagrepčani, Riječani, te po jedan Splićo i Slovenac), motale su se neke
zbunjene TV družine, treštio je rock iz kamenog doba, a u ponor je
zavirivalo i dosta domaćeg življa željnog novih događaja. A svi su oni mogli
vidjeti kako 7 žena i 22 muškarca nekoliko sati grebu po ledu, te udaraju i
grle tri viseće bačve i trupac. Riječanke su uvjerljivo dominirale među
svojim rodom, dok je s muškim svijetom stvar bila dosta komplicirana (dakle,
očito obrnuta od normalne). Naime, većina je takmičara relativno lako prošla
led a zatim zapela na drugoj bačvi, pa je teško bilo razlučiti kakav su
uspjeh polučili u odnosu na druge. Jedino je bilo kristalno jasno tko je
pobjednik: Brajković je jedini stigao do vrha, te uvjerljivo za sobom
ostavio ostale. Drugi je bio Atlija, a treći (pazi sad!) Klacko. U to je ime
zaradio medalju i bon za pijanku u lokalnoj birtiji (a ja se obavezujem da
ću mu uručiti CD njegovog omiljenog pevaljka). Zgodno je spomenuti i to da
je Čuja, unatoč opremi kojom se ide i na Mjesec ako treba, završio na
sedamnaestom mjestu. Utjehu mu je pružilo tek drugo mjesto u brzinskom
penjanju (pobjednici su opet bili Brajković i Riječanke). Od naših se
takmičio još i Danko, koji je završio na desetom mjestu. Ostatak prisutne
željezničarske ekipe bio je među kibicima. Bili smo to Iva, Martina i ja
(ali su bar moje gojzerice vidjele akciju, na nogama "velebitašice" Jelene).
I što još? Da, bila je tu i jedna kolateralna žrtva: "Quark" koji je iz
jedne lijeve riječke ruke ispao pravo na dno duboke Dobre i tko zna hoće li
ikad van. A dečki iz Ogulina cijelu su stvar odradili za svaku pohvalu:
napravili slap, objesili ono što je visjelo, neumorno osiguravali i pazili
na red, te sve prisutne (osim vegetarijanaca) nahranili HV-grahom sa špekom.
Neven
Ogulin.JPG
Ogulin1.JPG
Ogulin-Brajkovic.JPG
Ogulin-Klacko.JPG
created by: zeljeznicar @ 2006-01-29 12:21:00
|
|
|
|
|
