 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Klek
From: "Slavica Robic" - [email protected]
Date: Mon, 22 May 2006 10:16:12 +0200
Pozdrav!
Jucer (ned) uputilo se nas 5 zeljeznicaraca (Darija, Đimbo, Nikola, Mladen &
ja)+ jedna buduća zeljezničarka (Jelena) prema Kleku. Vec smo prije iskovali
okviran plan kaj ce se penjat i toga smo se i drzali. Đimbo i Darija su se
uputili u Giratu, a mi ostali u navezima Mladen i ja te Nikola i Jelena u
Omladinku.
Vec na samom ulazu u smjer meni su počele muke jerbo sam mislila da se nakon
tog više neću moc pomaknut. Prvo sam se jedva uspjela pomaknut 1,5m iznad
zemlje sa ruksačinom u kojoj su bile sve moje i Mladenove stvari da bi onda
misleci da sam dovoljno našpanana u pokušaju da sjednem i odmorim se
završila ponovo tamo di sam i bila, na zemlji. Za drugi slobodni pokušaj
nisam imala snage, a ni copranje, unatoč vještičjem gnijezdu nije pomoglo,
te je već tu počelo A0 za mene, a možda i A1 ako pretpostavimo da su
Nikoline ruke stremen:D
Nekako sam se uz puno zapomaganja uspejla provući, navući, nagaziti šta već
dalje od tog prvog spita i dalje je išlo bolje:) uz samo malo zapomaganja i
psovanja tih klekovskih ocjena.
Drugi navez je za nama isto improviziro te je tako Nikola vuko ruksak kroz
ulaz na zamki il tako neš, što točno morat cete njega pitat, a jelena je to
prosla uz Nikolino hiperšpananje.
Inače spomenula sam već da sam nosila ruksačinu, da Mladenu bude lakše
vodit, a NIkola je zaključio da mi je prelagan, pa mi je na drugom štandu
uvalio nutra kamenčinu da ja to nisam ni skužila, i ponosno mi to otkrio kad
smo se vratili u dom- sunce mu mamino! Platit će on!
Ubrzo se i vrijeme okrenulo protiv nas te je počelo puhati tako da sam imala
osječaj da ce me iscupati sa štanda, a kakva je uslijed takvog vjetra bila
komunikacija, možete si zamislit.. Ipak nekako je išlo unatoč tome, i unatoč
tome što se velik dio nas osjecao nekako trulo i strgano i prije početka
penjanja. Mladen i ja smo imali plan da ćemo penjat 3 teža cuga on, 2 lakša
ja, no ja sam posustala i povela samo 1, a u drugim navezima muškadija je
sve vodila.
Unatoč svim nepogodama, psovanjima i sličnim radostima što se mene tiče
izlet je bio uspješan i veseo, u svakome slučaju jedno, za mene drugačije
iskustvo, posebna hvala Nikoli na kamenu:)
Osim već spomenute petorke iz Želje (+ 1 skoro pa željezničarka) sreli smo i
Dukšija i njegovog partnera kojemu je ime isto vjerujem Marko (opa- ja sam
mislila da su svi ljudi imena Marko u Želji, kako to da on nije???) koji su
penjali Glavu.
Jelena je stavila neke fotke na svoj blog te ih možete vidjeti na
http://aneley.blog.hr
Do idućeg javljanja,
Slavica
--
Slavica Robic
GSM: +385 91 514 91 62
GSM2:+385 95 90 49 157
created by: zeljeznicar @ 2006-05-22 10:21:01
|
|
|
|
|
