 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Soder graben i Klek +
From: Marko Duksi - [email protected]
Date: Mon, 22 May 2006 12:16:22 +0000 (UTC)
Bok,
Mrzli Gruba i ja smo u subotu bili u Mariboru pa smo u povratku posjetili Soder graben - penjaliste desetak kilometara zracne linije sjeverno od Huma na Sutli. Dvadesetak cestom. Nalazi se u ludom ambijentu, reko bi covjek, u Zagorju. Nazalost, tamo je dosta vlazno pa su smjerovi mokri. Kraj nekih smjerova tece potok, kraj nekih se rusi slap, a kraj svih zuje komarci. Pa, skoro kraj svih. Moglo bi se reci da ta lokacija ima ponesto i od Terihaja i od Zrcala.
Gruba je otkrio da je jedna spiljica zapravo dvadesetak metara dugacak horizontalni prolaz kroz stijenu pa smo posli u susret sismisima. Na drugom kraju - novi svijet. Vide se spitovi na suhoj stijeni. Jedini problem je sto covjek stoji na oknu prolaza, a pod njim je 3-4 previsna metra do tla. Provukli smo jedno uze kroz ogroman pjescani sat i abseilali bez pojaseva, ne bas Dulferom jer je u pitanju bio previs - isprobali smo jednu modifikaciju (puuuuuno udobnije, cak bih je preporucio kao osnovno gradivo skole). Odjednom su i komarci nestali.
Pokusavali smo jedan smjer, vec koji nam se cinio najlaksim. Redom ja, pa Mrzli, pa Gruba. Uglavnom, ja sam odustao nemogavsi se docepati cetvrtog spita, sto je Mrzli nekako ispravio, ostavio TR s pola smjera, onda se Gruba ispuhao, pa ga je Mrzli postavio i do kraja, poskidao i to je bilo to. Nismo nista popeli.
Anyway, penjaliste je turbo preporuceno, ali gledajte da bude neki period suhog vremena prije nego odete tamo. Kaciga je takodjer preporucena.
Toliko informacija o novoistrazenom frikalistu, a u nedjelju smo bili na Kleku. Uz vec poznatu ekipu petero zeljeznicara i "jedne buduce zeljeznicarke Jelene", dovukli smo se gore i Erceg, Drago i Kreso, i ja. Erceg i ja smo otisli u Glavu. On je uspio spojiti prve duzine do gredine, a ja se zapucao u sljedecu duzinu i skoro ispustio dusu. Dosao sam gore mokar kao svinja - nista mi nije odgovaralo, ni vjetar, ni sunce, ni GSS spitovi, ni penjacice, ni komunikacija... Osim spomenutih nepotrebnih crvenih spitova, Glava je bila ista kao i prosli i pretprosli put, ali je zato moja bila negdje daleko. Prepoznao sam to jos za vrijeme penjanja, no svejedno se nisam uspio dovesti u red. Nije mi jasno sto se desilo i zasto, mada pretpostavljam. Marko se isteglio za mnom, ali ni jednom viknuvsi "spanaj". Da li da vodi dalje ili ne, objasnjavam mu gdje je stand, on prolazi kraj njega i standa na 55 metara uzeta. Ajde dobro. Kad sam vidio da je fulao izlaz, razvezao sam se i popeo gdje sam si ja zamislio da treba proci. Je*te koji sam si ispad sebicnosti i bezobzirnosti priustio, najradije bih si bio zario glavu u pijesak - ionako nije bila moja. Marko se pohvalio kakav je stand napravio - sto jest, jest, sva sreca da sam mu bas prosli vikend objasnio standove na spitovima bez plocica.
Ne mogu vjerovati kako mi je glupo sjeo taj uspon. Nikad prije mi nije bilo tak sugavo u stijeni...
Vratili smo se grebenom nad Gitaru gdje sam postavio Klackov statik u kamin, s pjescanog sata. Primijetio sam i jedan novi klin. Nazalost, izgleda da nije bilo moguce zabiti ga dovoljno nisko pa je zabijen tek iznad detalja, a sumnjam da se i drugi u navezu moze navuci na komplet u njemu. Ali bolje i tamo nego nigdje. Statik sad visi izmedju drugog i tog novog klina, mislim da se taman moze ukopcati prije detalja. Osobno, mislim da ne doprinosi estetskom dojmu o smjeru, ali (barem dok netko ne proglasi pjescani sat oko kojeg je svezan nepouzdanim) nema vise mjesta idejama o busenju spita u Gitari. Pozdrav,
M.D.
Erceg - na kraju najteže dužine
Štand na kraju - školski, nema što
created by: zeljeznicar @ 2006-05-22 14:21:00 / updated by: duksi @ 2006-05-22 22:00:29
|
|
|
|
|
