 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Dabre
From: Marko Duksi - [email protected]
Date: Tue, 30 May 2006 10:55:31 +0200 (CEST)
Velebitova skola je imala ispit na Dabrovima prosli vikend. U PET poslije posla, nacrtali smo se tamo Barbara i Kruno (dvoje tecajaca) i ja. Popeli smo Bibl und Bubl. Ne sjecam se da je prije bilo toliko spitova u njemu, ali od prije 3 godine mozda i nije cudno da se ne sjecam.
Spustili smo se do doma gdje smo zaruzili s ekipom. Mile je zakon. BTW, Vucinicu, pozdravlja te! Bivakirali smo u blizini.
U SUB sam s Mrzlim popeo Vamos a la plaja i time rijesio stari dug. Usput isprobao novi komadic opreme. Works like a charm. Doduse, u detalju sam istegnuo tetivu srednjeg prsta i pripadni misic pa nisam bas bio presretan situacijom.
Po povratku u dom plan je bio hrana, cuga, penjanje. Hrana je malo losije sjela na zeludac, pivica je to popravila, odnosno vjerojatnije sat vremena cekanja i izlezavanja. Zatim sam htio isprobati osiguravanje uzetom bez partnera, ali slijed neprilika se nastavio. Trazeci Singing in the rain najprije sam malo promasio pristup, potom vidio da bi moglo biti problema jer ljudi abseilaju po njemu i na kraju mi je fotic otkazao poslusnost. Nije htio uvuci objektiv sto je znacilo da nikako nisam smio penjati s njim ako sam se jos nadao popravku. Natrag u dom, call it a day.
Vecina je bivsih tecajaca do tad postala pripravnicima, cestitam!
Rostilj. Ludnica. Bravo Ina i ekipa! Doduse, malo nas je donijelo mesa, no za mene je ionako svako pakiranje malo preveliko. Bivak.
NED. Posto se Ercegu zurilo ranije doma, on je imao prednost da penjemo skupa pa sam s Krunom dogovorio tek za popodne. No, sudbina je htjela ispraviti nepravdu od dan ranije i Erceg se dogovorio s Grubom bez da je pomislio da je mozda zgodno to i meni napomenuti. (Jos) toliko o pripremi penjackog uspona i "skoli" koju ima na papiru. Tako da sam ispustivsi Krunu iz ruku ostao bez partnera. Solo it is. Po kisi su pjevusila vec tri naveza pa je otpao jedini laksi smjer u tom kvartu kojeg vec nisam bio popeo. Otisao sam u Velebit express jer tamo nije bilo nikoga. Za mnom su dosla jos 2 naveza svjezih pripravnika. Rekao sam im da malo pricekaju s prvim cugom dok ja ne krenem abseilati iz drugog, kako ne bi nastala guzva na omanjem prvom standu. Bilo nam je lijepo. Cak smo se Irena i ja nakratko sreli na standu na kraju drugog cuga. Cuo, rijesila ga slobodno, kul. Isprobao sam dakle i Grigri, a i prvi put stvarno zimario gdje nije bilo precnica. Zabavno.
Spakirali smo stvari i krenuli prema autu, a pridruzila nam se Jelena z Varazdina. Odvezli smo se do pod Vranjkovic kuk i otisli do Il risveglio dei Mascherini. Barbara nas je pricekala dok smo nas troje popeli smjer i abseilali. Ljudi, to je jedan od najljepsih smjerova tamo. I to ne kazem samo zato jer je drustvo bilo odlicno. A bilo je! Zezancija sto na sat, a opet i penjanje, 90 na sat. Abseil, 130 na sat. Svatko tocno zna svoj posao, bez praznog hoda, fore lete, stihovi iz pjesama, ma da mi je samo bio fotic ispravan da usnimim sto od te atmosfere... Svaka cast ljudi.
I onda nazad u auto pa pravac ZG.
M.D.
created by: zeljeznicar @ 2006-05-30 11:06:02 / updated by: duksi @ 2006-05-30 13:49:26
|
|
|
|
|
