 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Tri brda, tri rijeke, nigdje hlada nema
From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Fri, 23 Jun 2006 10:52:19 +0200
U Rijeci opća pomama za tim da se zbriše od vrućina. U planu su bile Campanille Basso, ali je prognoza obeshrabrila većinu od dvadesetak prijavljenih za taj izlet. Stoga razne rezervne varijante frcaju na sve strane. Odlučujem se za jednu od njih: hodanje i penjanje po Samarskim stijenama. Međutim, neposredno pred polazak netko predlaže nove ciljeve koji nas gotovo sve vode onamo gdje još nismo bili. Idemo na izvor Kupe, pa zatim u Golubinjak! Osvježenje dolazi odmah nakon Gornjeg Jelenja: prvo u mirnim i gustim šumama, pa onda kraj Lokvarskog jezera u Mrzloj vodici. Fotografiramo se i raspitujemo o mega-pastrvama koje tamo s vremena na vrijeme znaju uloviti, te nastavljamo. U Kupare, odakle se kreće do izvora Kupe, stižemo nekim uskim i vrtoglavim cesticama. Tamo nas globe s 15 kn po glavi, koliko stoji ulaz u NP "Risnjak". Nastavljamo pješke, po povremeno vratolomnoj stazici iznad rijeke. Ima dosta penjanja, te smo se dobrano uspuhali i oznojili za tih sat i pol, koliko je trebalo da stignemo do odredišta. Zato me baš bilo briga za bakterije, punoglavce i gliste, pa s guštom ispijam bar pola litre Kupe. Ostali ne misle tako i apstiniraju. Istina, poslije sam neka 2 sata imao neki čudan okus u ustima, no mislim da je ipak vrijedilo. A taman toliko je i trebalo da se vratimo do Kupara gdje pijemo, mezimo, ćaskamo i radimo plan za dalje.
A taj jest, kad smo već ondje, da razgledamo velike stijene doline Kupe. Prva je na redu bila ona nad izvorom Gerovčice. Strma je i djelomice obrasla, ali bi se dala iskoristiti. Druga je svakako najljepša, kojoj se već dugo nadam, Loška! Ali prije je trebalo preći u Sloveniju na malograničnom prijelazu. Nismo znali kakav je točno režim, pa smo se pribojavali da ćemo se morati čak i vratiti neobavljena posla. No, išlo je glatko. Napišu ti nekakvu dozvolu za prelaz, koja košta 3 kn po glavi, i tamo si. A onda, onda smo se zaustavljali svakih par stotina metara da bismo fotografirali ljepoticu. Ma, čudesna je! Sa svake je strane drugačija i veoma liči na Mont Aguille pored Grenoblea (u kojoj je, tko ne zna, izvršen vjerojatno prvi ozbiljan penjački uspon u povijesti). A i cijeli taj kraj (dežela Petra Klepca) je krasan. Jedino nema radlera, pa opet apeliram da se zbog tog uruči protestna, diplomatska nota Sloveniji. Prolazimo i kroz Gašparce, te pogledom tražimo gdje bi mogli biti ti slapovi. I na kraju treća stijena, Kuželjska. Evociram uspomene: zadnji sam puta u njoj bio prije 25 godina i valjalo bi ispraviti taj loš potez. Medek i ja smo to proljetos i htjeli, ali su nas isprepadali s pričama o hordama poskoka koji gore harače.
Piće u Delnicama, odustajanje od Golubinjaka. Rekoše da je kasno, da se valja spremiti za utakmicu. Zato pičimo prema Rijeci, ali malo obilazno. Usput se još okrepljujemo u Martinovom selu na Rječini, te završavamo s posjetom stijeni pod Velim vrhom na kojoj je zimus održano takmičenje u dryštetočinstvu (to nije ona iz vodiča). Iznenađujem se kako dobro izgleda: 15 metarske, okomite i glatke ploče ispresijecane s par pukotina. Svakako je valja posjetiti, i to u ove ljetne dane (samo popodne).
Neven P.
Izvor Kupe.JPG
Loska stijena.JPG
Kuzeljska stijena.JPG
created by: zeljeznicar @ 2006-06-23 11:06:00 / updated by: neven @ 2006-06-23 13:03:34
|
|
|
|
|
