 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Radler ipak postoji!!!
From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Mon, 31 Jul 2006 18:52:14 +0200
I dok neki traže Jetija, sveti gral, kamen mudraca, ovo ili ono izgubljeno
blago, Atlantidu i druge slične tričarije, naša mala ekspedicija imala je
sasvim drugi, mnogo uzvišeniji, cilj. Željeli smo otkriti postoji li doista
unionov radler, taj legendarni čarobni napitak. Već se dugo ispredaju razni
mitovi da ga negdje ima, a tome su potporu davala i naša vlastita sjećanja
da smo ga jednom pili. Ali kako su ta iskustva bila dosta davna i
kratkotrajna, nismo bili sigurni da li se radilo o snoviđenjima ili stvarnim
iskustvima. Da bismo to ispitali Marko Vučinić, Orsat, Krcko i ja u subotu
smo se popodne uputili prema sjeverozapadu, do tzv. Europe. I dugo smo
lutali bespućima one znane benzinske postaje na putu prema Jadranu, dok
nismo nabasali na stanovitu Erjavčevu koču. E, a tamo je prema predaji (koju
najčuveniji guslari prenose već generacijama) radler viđen već nekoliko
puta. No, nismo bili sretne ruke. Istjeralo nas odande jer sve kapacitete
popuniše posjetitelji iz opštine Ljig u zapadnoj Srbiji. Preostao nam je bio
jedino onaj dom na samom Vršiču (vrag me uzeo, nikako da se sjetim kako li
se zove), u kojem smo se uspješno smjestili po kraćem pregovaranju s
opskrbnikom. A onda, onda smo na njihovom šanku otkrili pravi, pravcati
radler! Prvo smo pobožno gledali te mile boce, a zatim navalili ko'
sumanuti. Time je naša misija uspješno okončana, kao i iscrpno
dokumentirana, te se više nema što bitno reći.
Ah, da! Ovo su ipak stranice namijenjene onim izopačenim umovima koji
očekuju da će na njima naći nešto o stijenama i pentranju. Dobro, neka im
onda bude. U nedjelju ujutro uputili smo se prema sjevernoj stijeni Planje.
Nakon neka dva sata hoda i još, otprilike, pola sata balansiranja po strmom
i tvrdom snježišću, ušli smo u "Rivieru". To je neki tamo novokomponirani
alpski smjer iz radionice familije Relja, visok 550 metara i ocijenjen s V+.
Osiguravališta su uređena, a po cugovima ima po nekoliko spitova ili
klinova. Zato smo relativno brzo napredovali, osim možda na nekim mjestima,
te se nakon 5 sati našli na sedlu između Planje i Razora, gdje smjer izlazi
(osobno me sve skupa nije osobito impresioniralo).
Nakon toga uslijedio je, naravno, dugotrajan silaz do vršičke ceste.
Najzanimljiviji dio svakako mu je bio jahanje po klekovini koje nas je
zadesilo na srednjem dijelu puta na kojem nema stazice, ni markirane ni
nemarkirane. I to je više-manje sve. Pervertiti, jeste li zadovoljni?
Neven P.
Riviera.JPG
Riviera1a.JPG
created by: zeljeznicar @ 2006-07-31 19:11:00
|
|
|
|
|
