 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Kako su Kamičko i Muharko pilili drva
From: "Gordan Budic" - [email protected]
Date: Wed, 16 Aug 2006 13:30:52 +0200
E, da, danas mi prijatelj navršava 38 godina. Stiže me polako, ali ja mu nekako stalno bježim. Jebiga, brz sam. Ponekad. Kad treba. A kad ne treba, naravno, nisam. Tak da su svi zadovoljni. Osim onih koji nisu. Ali, da se vratimo na početak. Zašto ono s godinama, pitate se. Ili možda ne? Pa, mlađahni smo odsjek postali, po godinama, je li, ne po stažu, naravno. Pa onda, možda poneko objašnjenje za one koji nisu poznavali Tita, niti okusili kako je časno bilo živjeti s njim.
Kamičko i Muharko predivni su likovi iz još divnijeg crtića, naravno istočnjačke produkcije, koje smo jedva čekali da se pojave na ekranima u crno-bijeloj tehnici (znate, nekad nismo svi imali televizore u boji, zapravo, nekad je većina istih bila "crno-bijela", zapravo, slika na njima, op. p.), u 7 i 15 navečer, i skakali smo od sreće kad bi se ponekad umjesto ta dva idiotska ruska patuljka ukazali miš i mačak dekadentne zapadnjačke kulture. A naši junaci, K. i M., uvijek bi nas naučili nečem novom i ukazali nam na vrline koje je trebao u sebi gajiti svaki Titov pionir (vdi Enciklopedija Jugoslavije, nikad izdani svezak Tet-Uro). Primjerice, kako su K. i M. pronašli gljivu. Ili, kako su K. i M. upalili vatru. Kako su K. i M. tucali kamen. Kako su K. i M. pronašli Snjeguljicu i pobili svih 7 patuljaka da bi se okoristili njihovom kućom...
I tako, umjesto da K. i M., pardon, u nastavku priče likovi mijenjaju imena u realnom svijetu koji "ne da je crno-bijeli svijet, nego je totalni mrak, čovječe!" (Davorin Bogović, 1990-ih na Radio 101) u K. i G. iliti Klacko i Gordan, odu u Cortinu kako bi 4 dana provelu u Jacuzzi kadama i saunama nekog precijenjenog hotela, dok vani lije kiša, i likovali kako drugi penjači pucaju od muke, jer eto, kišni bogovi su stigli u Dolomite, nalet dobrote sustigao je naše junake i oni odlučiše ostati u domovini svih Hrvata. I tako, nakon što su ih vjerni sudruzi izdali i ostavili same i tužne (nađite se sami, op. p.), naši junaci K. i G. krenuše na omraženo mjesto onoga G. iz dvojca bez kormilara, Točila. Naravno, znam već što me čeka na jesen, mož velikih sten postao friker, čovjek-bušilica se spustio iz Alpa..., ali neka. I kaj sad, trebam malo opisat izlet. Ajde, nek vam bude. U Senj smo stigli u 08:17:23, u 08:19:39 smo prošli ulaznu rampu na parkiralištu, u 08:59:13 Klacko je krenuo na zahod, u 09:30:11 još je uvijek srao, ali ne više na školjci... Hm, nadam se da se neće sad uvrijediti i ispričati svima ono o Rolling Stonesima 1993., s njihove turneje po Alpama. Uglavnom, došli mi na ta Točila, nema žive duše, znak "zabranjeno abseilati na Duelfera" još stoji, vrijeme: idealno za igru. Kaj bi, ajde, idemo videt kaj ima novoga za popeti, i tako, malo po malo, doveo nas put, ma kakav put, brezpotje kroz makiju, do drugog stupa i treće bandere. Malo istražujemo i vidimo da izgleda tamo ništa nije popeto, osim jednog smjera nekog očito Kulena Hedervaryja, kaže Klacko, jer pozna lopova po ispljuvcima koje je ostavio za sobom u smjeru. Frikeri, kaj možeš. I tako, odaberemo mi neki put koji nam se čini penjiv, za opremu koju imamo i osjećaj u tijelu. Samo za taaaj osjećaaaaaj! (Hladno pivo). Naravno, Klacko ima bušilicu, ali slabu. Naravno, ja sam mlatilo ostavio doma, jer koji će mi klinac na frikeriji. Naravno, Klacko ima klinove. I, naravno, i njegovo je mlatilo doma. Ali zato ima pilu. I tako, u meni se budi onaj iskonski nagon na kojem se temelji vic o Zagorcu u Kanadi kad se zaposli u šumariji, a sve se svodi na čuvenu rečenicu: sem posekel. Sva sreća da nismo imali mačetu, inače bi morali Mlečane okriviti i za ogoljavanje tog dijela Velebita. I tako, nakon čišćenja pristupa ulazu novog smjera, penjem prvu dužinu, klin, kako se to voli danas reći (ili možda clean?), s prijateljima i zaglavcima, po pločama i žljebovima, gdje mi se čini najljepše i, naravno, vođen nekim mutnim sjećanjem klasičara (ne samo onog iz Klasične gimnazije, nego i onog koji penje po logici stijene) završavam prvi cug ocjene IV-V i tužno, gubim jumf. Spit pomaže frendu na štandu. Moja prva bušotina... Dolazi Klacko, penje svoj cug s još jednim spitom na detalju VI-, pa opet ja do vrha, neki V ponekad, i spitova ko u priči - čak 3!!!! Evo, popeli se mi tako prvenstveni smjer od stotinjak metara, i treba mu dati ime. I sad, iskusni frikeri će reći, jebo ime, a kak ste tukli spitove bez kladiva? Tu sad nastupaju naši prijatelji patuljci s početka priče i priskaču u pomoć: K. i G. postaju K. i M. i tuku spitove kamenjem. Sjećam se zgodnog detalja iz zadnjeg cuga, kad sam u glatkoj ploči tukao spit, a Klacko sa štanda odozdola pita: imaš kamen? Aha, baš sam si ga dole metnul u gaće, jednoga od pet kila, pa ga vučem sa sobom. Toga zadnjega zatukao sam klinom! James Bond, kaj da velim... (For Your Eyes Only, 1981., Meteora). Imena padaju sam' tak: Alpine rain, Povratak u kameno doba, Kamičko i Kremenko...
I tako, našli se mi na vrhu stupa kamenoga. Samo još treba dolje nekako. Ali, sjećamo se mi našeg Kulena i odlazimo na susjedni stup, pronalazimo njegove spitove i polako apsajlamo. Zadnju dužinu penjemo nakon prvog apsajla. Prvi put. Onda ponovo dole po špagi, pa još malo dole, pa izvlačimo uže... e, ne izvlačimo ovaj put! Ajde sad opet gore, idem ja, pa kaj, ide i Klacko, zakaj ne. Ajde opet dole, ovaj put sišli do dna, pa sad opet gore, da popnemo doljnji dio smjera. Dobro, popeli mi to, pa krenuli dole, a užetu se nikako ne ide doma, kuži đubre da nam se više ne da, pa zahebava. Ajde sad opet gore, i tako u nekom od 4-5 ponavljanja uže se skratilo za 5 metri. Hoću reć', puklo skroz. Ma, puklo bi ono i bez oštre ljuske, čim bi ga se ja dočepao, pilom bi ga!!! I kad smo konačno sišli, popeli i sišli, bilo je jasno da će se novi smjer zvati u duhu cijelog izleta: A je to.
I da, došli smo doma još istog dana.
Bok,
Gordan.
_________________________
Gordan Budic
LSCA Analytical Support Manager
DAN-JAR d.o.o.
Pazinska 31
10000 Zagreb, Croatia
tel.: +385 1 550 2203
fax: +385 1 550 2299
GSM: +385 91 345 2525
mailto:[email protected]
P Please consider your environmental responsibility before printing this e-mail
created by: zeljeznicar @ 2006-08-16 13:36:01
|
|
|
|
|
