Fotografski kutak: slike s penjanja.

Penjač: Mario Ferenčak
Gdje: priječenje Rochefort grebena
Foto: Rene Lisac, 08/2011

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Konačno Alpe ili što je meni ovo trebalo!

From: Krešimir Klasan - [email protected]
Date: Tue, 5 Sep 2006 14:31:11 +0200

Teško je sad ispast faca, nakon onakvog izvješća, što ga je napisao Marko. A baš sam (sada kad sam se malo oporavio) htio napisat jedan herojski spjev. Ma ništa, morao bi ranije doći kući, i opjevati Gordanove, i moje pothvate, na vrijeme. Napisati kako smo penjali u čuvenom Travniku. Kako smo prkosili krušljivosti (Gordanov komentar iz sredine smjera: Ne znam da li ima smisla, još penjati, u Alpama). Kako smo penjali na rubu (naših mogućnosti). Kako smo fulali pristup (opet, Orsat zna). Kako smo silazili 5 i pol sati (ali i to Orsat zna). Kako smo u stijeni penjali punih 11 sati. Kako smo, dvije dužine ispod ruba stijene, još uvijek bili nigdje (i žarko željeli da je neki pravi frajer s nama: Gordan je zazivao Orsata, a ja Domića, pri pogledu na prevjesnu pukotinu, u vodiču ocijenjenu s 5-). Kako smo spominjali i zazivali moj Camalot #3, koji je otišao u turizam, u Yosemite. Kako je Gordan dobio kamen u kacigu (sreća da je pogodio samo nju, i čudo da ova nije pukla). I mogao bi još pričati o ocjenama iz vodiča iz 1953. gododine. Mogao bi pričati i o tome kako je u 800 metarskoj stijeni penjati bez skice, samo s opisom. A onda se sjetim da je smjer ispenjan 1932. godine, i da su ga ponavljali zimi, i da slobodno vjerojatno nije teži od 6, i... osjetim se mali, i skršen (jednim od težih muskulfibera u životu). Mogao bi pričati kako je interesantno silaziti po Hanzovoj u mraku, te kako i zašto se to otegne na dva sata. I kako je to, kad tek nakon pol litre ispijene vode skužiš da imaš mokru cipelu, jer stojiš u potoku iz kojeg piješ... I kako je doći do auta u 20 do 2 ujutro. Jedino ne znam kako je bilo Gordanu, koji nas je dovezao do doma, jer je meni bilo teško ostati budnim i kao suvozaču. I kako mu je bilo u ponedjeljak na poslu, jer ja sam na godišnjem, i hvala na pitanju, oporavljam se dobro!

Pozdrav Klacko

Penjali: Smjer Jesih - Lipovec u Travniku, 5+,A1/5,4 800m

Gordan i Klacko 3.9.2006.


created by: zeljeznicar @ 2006-09-05 14:36:00