 |
Riobianco
From: Marko Duksi - [email protected]
Date: Mon, 25 Sep 2006 20:58:41 +0200 (CEST)
Da, proveli smo krasan, tipičan jesenji vikend u strmim stijenama nad idiličnom dolinom Riobianco ili, kako je Slovenci zovu, Bele vode. Nad dolinom se vrtoglavo propinju brojne "špice", "lojtrce", "glave", "police" - parstometarske vitke kamene skulpture pokerskoga lica, a zova sirene. Igrom neprilika već više od 2 mjeseca nisam popeo ništa guštovito i ovaj izlet pokazao se primjerenom utjehom.
U petak oko tri popodne, kad sam već bio otpisao bilo kakav izlet za taj vikend, Erceg je ipak dobio slobodnu subotu i punimo posljednja 2 slobodna mjesta - kod Vanje Starčevića i Hrvoja Iz Iglua Medvena. Kasni polazak dok se ekipa spremila, već je bilo oko 22 h. Na odredištu smo zalegli oko pola dva, Vanja i Hrvoje su čak i šator podigli, dok smo se Erceg i ja kulturno onesvjestili na otvorenom.
Sljedeće jutro oko 6 h, doručak, pakiranje. Krenuli smo oko 7 h. Nakon pola sata okrenuo sam natrag do auta, pa polazak, pokušaj drugi. Ovaj put s penjačicama, ali i kladivom za koje nitko nije ni znao da je zaboravio. Ponovno smo se skupili kod koče Brunner. Erceg mi je gore ponio ruksak nakon što sam okrenuo do auta. Našli smo se s ekipom koja je tamo prenoćila: Pave, Bojko, Žac, Nino, Bojan, Davor, Marin, Inga, plus/minus. Nas četvero + Marin i Inga krenusmo dalje do bivaka. Mislim da smo više energije trošili na razgovor negoli na uspinjanje.
Bivci - ludnica. Tamo smo se pridružili Kruni, Mrzlome, Eraku i Hrvoju. Mjesta k'o u priči. Bilo je hladno i sve u oblacima. Navezi se razbježali po smjerovima. Erceg i ja nismo stigli ni vodič pogledati, a kamoli isprintati, ali nekako sam se na temelju glasina odlučio za Spigolo integrale u Cima Alta di Riobianco. Nema smisla prevađati na hrvatski, ionako je slovenski dovoljno sličan. Pa prema tome, Severni raz u Visokoj Beloj špici. Smjer je visok 280 metara, četvorka. Vanja i Hrvoje uspjeli su nam pobjeći (moje sporo spremanje, ne znajući da je još netko osim nas dovoljno lud da po toj hladnoći ide penjati cijeli Severni raz) i ući u smjer prije nas. Ne znam čemu to jer mi obično ne nosimo bivak opremu u smjerove pa bi bilo svima lakše da ih nismo morali prestizati. Ali ništa strašno - sve smo se dogovorili i rasporedili se i sve je funkcioniralo k'o po maslu. Jedino što obično ne želite maslo u velikoj stijeni, zato su ljudi i izmislili Vibram i magnezij. Smjer je orijentacijski zahtjevan, tj. samo ako si definirate da želite baš po originalnom smjeru. Ako vam je kao nama svejedno i zadovoljni ste dok god idete gore, prirodnih prolaza ne težih od IV+ ima na pretek. Ionako nema više od par klinova po dužini, taman da i penjete original. Doduše, kako smo kasnije saznali, štandovi originala su zaspitani (uuuuuu), no Erceg i ja smo ih, hvala Bogu, pola promašili. Na pola smjera vikali smo Hrvoju i Vanji nebismo li čuli što se s njima događa, ali nismo ih mogli dozvati. Od polovice smjera katapultirali smo se gore - tamo već stvar postane bitno lakša, od mjesta gdje se popularnija ulazna varijanta priključi s desna. Uz još jednu varijantu, za malo više od pola sata sunčali smo se na vrhu.
Silaz na škrbinu zapaprila nam je škola AO Kamnik - njih dvadesetak je abseil pistu pretvorilo u poligon za vježbu, tako da smo prvi i treći abseil otpenjavali pored njih, a samo na drugom je bilo dovoljno mjesta da i mi dobijemo dio štanda. Sa škrbine smo se spustili neugodnim siparom i pogled odmah uperili u raz, tražeći Vanju i Hrvoja. Malo smo se iznenadili vidjevši da su se jedva pomakli s mjesta. Oni su naime pogodili originalni smjer i bili poprilično iza ugla kad smo im vikali odozgo, zato je bilo nemoguće da nas čuju, ili da mi čujemo njih. No napravili su neko trenje s užetom pa je potrajalo dok se nisu izborili i krenuli dalje. Vidjeli smo ih kad su stali na vrh i pomislili "to je to". No više od dva sata nakon toga još ih nije bilo pa smo Marin i ja krenuli gore prije nego padne mrak. Odmah smo se i okrenuli kad ih je Inga spazila na škrbini. Hrvoje se sjurio samo tako, a Vanja opreznije, svak kako mu najbolje odgovara. Saznali smo da je sve prošlo u najboljem redu, samo su se sat vremena zadržali na vrhu - Vanja fotografirao. Pa dobro, svakome njegov gušt.
Tu noć odspavao sam 11 h u komadu! Hehe. A sljedeće jutro svanulo je suuuuuuunčano da su oči pekle. Dogovoreni rani polazak natrag ograničio nas je na samo jedan smjer pa smo popeli Ive-Piemontese u Cima Piccola della Scala iliti Maloj Lojtrci. To je pak 250 metara visoka četvorka koja nam je zapela za oko još tijekom pristupa, dok nismo ni znali što gledamo. Ispalo je da nismo bili jedini navez koji je napikirao taj smjer - Hrvoje i Erak krenuli su koju sekundu prije nas. S obzirom na to koja je to pločetina u prvoj trećini smjera, Hrvoje i ja smo istovremeno vodili svoje, ja par metara lijevo od njega. Napravila se razlika među nama, krenuo Erceg za mnom, ali Hrvoje je također preskočio dva štanda pa je i njemu došao kraj užeta. S tom razlikom da on nije bio voljan voditi istovremeno s Erakom kao drugim pa sam mu ponudio neka se naveže prusikom na naše uže. Tako da kad smo taj vlakić otpratili, bila je gužva na štandu. U međuvremenu su u smjer ušli i Orsat i Vučinić. Dalje je Erceg poveo prečnicu do pod izlazne kamine. Od tamo je poveo još dio sljedeće dužine i štandao negdje prerano. Sljedeća je bila moja dužina, zapravo dužina i kusur, ludi kamin, ne pretjerano čvrst. Ukopčao sam 3 klina, friend i 2 tricama do štanda na klekovini. Erceg je poveo zadnju prečku, opet štandao prerano pa je ispala predzadnja, ali nema veze. Smjer je simpa, ali ne tako lijep kao Severni raz. Ako ništa drugo, bar smo imali odličan pogled na 3 naša naveza kako se gube gdje i mi dan ranije. Spremili smo se i sišli dolje gdje su nas čekali Hrvoje i Vanja.
Pozdravili smo ekipu i spustili se do auta. Tamo smo iz prve ruke saznali da su Orsat i Vučinić imali jači plan, ali za krivi dan. Naime, u subotu su došli sa sjeverne strane i mislili penjati, a spomenuo sam već kakvo je vrijeme bilo... Tako da od subote ništa, a u nedjelju su se pridružili nama.
A ništa, bilo je lijepo, a lokacija je primjerena i za svježe pripravnike. Preporučam da posjetite Riobianco jer smjerova ima napretek, a teško je naći neki teži od IV+!
Fotke SUB
Fotke NED
Pozdrav,
M.D.
created by: zeljeznicar @ 2006-09-25 21:06:00 / updated by: duksi @ 2006-09-27 13:19:23
|
|
