 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Die Rote Wand- du geile Sau!
From: capek marko - capek [email protected]
Date: Fri, 13 Oct 2006 08:25:57 -0700 (PDT)
Drage kolegice i kolege penjaci,
evo da i ja ponesto napisem za sajt..
Ovih dana smo Slavica, Steffen, njezin frend iz Munchena, moj pajdo Davor Cikac i ja posjetili "Die Rote Wand" u Austriji u blizini Graza. Krenuli smo u utorak, 10.10., navecer. Odrediste je bilo malo mjesto Frohnleiten. Steffen, koji je doputovao iz Njemacke, nas je vec cekao u birtiji. Nakon ugodnog druzenja uz pivo i planiranja sutrasnjeg penjanja zaputili se spavat. Slavica i Steffen iznajmili su si neki pansion u sklopu birtije, a Cikac i ja bacili se potragu za sumarkom sa Slavicinim autom. Na kraju smo zavrsili u blatu, prespavali i ujutro morali gurat auto.
U srijedu ujutro krenuli smo, nakljukani kofeinom, penjat. Yeah! Do stjene se ide 20 min s autom i 45 pjeske od parkiralista. U smjer smo usli oko 12h. Svi smo penjali istu rutu, "Serengeti" (VI, 250m). Krenuli su prvo Slavica i Steffen, pa onda Cikac i ja. Smjer je super. Ima osam cugova i konstantno se penje. Nema hodanja i navlacenja kroz drvece. Nismo imali nikakvih vecih problema, i svi smo ga ispenjali. Jedino je bilo glupo da smo krenuli dosta kasno u smjer pa je pala sjena na nj, pa je bilo dosta hladno. Takoder, dostigli su nas neki austrijanci koji su konstantno "jodlali" tak da je komunikacija bila otezana. Cikac je imao smjesno iskustvo tako da je tenisice ostavio u smjeru kao meduosiguranje. :) Ostao je bez kompleta, i jedino sto je jos imao bio je karabiner za nosenje tenisica.
Sve u svemu, super penjanje, super pogled, spustanje po mraku, Slavica i Steffen topli tus, vecera u kineskom restoranu, Cikac i ja, hladni potok, caj pakiran 1988. za vojsku, spageti s tunom, i svi, birtija, pivo, jos pive, i jos jedno, spavanac.
Drugi dan krenuli smo ranije. Slavica i Steffen penjali su "Weg der schoenen Manner" (VI, 250m) (hrv. Ruta lijepih muskaraca) a Cikac i ja "Weg der alten Manner" (VII-, 200m) (hrv. Ruta starih muskaraca). Sl. i St. ispenjali su 5 cugova (IV+,IV,V,V,IV), spojili se na nasih zadnjih dva, skrenuli pri vrhu s puta i zavrsili u sumi. C. i ja ispenjali smo prvih 3 cuga (V+,VI,VII-) da bi zakljucili da je prekasno, pa smo abseilali.
Meni je bilo fenomenalno, priroda je zakon, stjena je ponegdje krusljiva, al vecinom u redu.
Bila je to Die Rote Wand. Tolko od mene..evo fotke...
ekipa.JPG
die rote wand.JPG
krvavi smjer.JPG
Slavica the fog bestija.JPG
created by: zeljeznicar @ 2006-10-13 17:31:00
|
|
|
|
|
