 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Istra početkom tjedna
From: "Klacko" - [email protected]
Date: Wed, 17 Sep 2003 10:34:53 +0200
Zbog neodgodivih obaveza – Šintić-Verem svadbe na Sljemenu i roštilja u nedjelju, propustio sam ovaj vikend u pogledu brda. No sve se to nadoknadilo u ponedjeljak i utorak. U ponedjeljak mi je počeo godišnji odmor i odlučio sam ga započeti penjački. Prvo sam odlučio da idem u Istru riješiti neke dugove, a zatim sam našao i žrtvu (čitaj-partnera) Marka Martinovića. Krenuli smo u ponedjeljak u 6 ujutro i već oko deset počeli spremati stvari u špiljici pod Commicijevim tornjem u Veloj drazi. Cilj nam je bio nabušiti i opremiti drugu dužinu smjera, kojeg sam započeo sa Nikšom još za 1. Svibnja, kada smo ispenjali prvu dužinu odozdo i nakon 35 metara pobjegli u Istočni. Gornji dio je izgledao prilično krušljiv pa sam ponio i nekoliko klinova za ljepljenje, poored cijele hrpe običnih klinova i spitova. Cilj je bio i napraviti smjer koji će se moći ispenjati slobodno, ili barem većina. Uglavnom drugu dužinu smo, za razliku od prve, koju smo Nikša i ja ispenjali, izradili odozgo. Stijena je bila iznenađujuće zadovoljavajuća, pa nije bilo potrebe za ljepljenim klinovima. U toku izrade ispenjali smo i Istočni od police, te zabušili jedan anker na drugom štandu Istočnog i veliki ljepljeni štand klin na vrhu tornja. Poslije smo smjer i ispenjali uz ocjenu A0-A1,5 70m do spoja sa Istočnim. Smjer ulazi između Sunčevog vjetra i Izgubljenih iluzija. Treba samo pratiti spitove i klinove, jer je smjer potpuno opremljen, treba samo između 15 i 20 kompleta. Skica i ostalo slijedi.
Smjer je posvećen pokojnom Milanu Dolovskom, koji je poginuo 1996. pri silazu s Denalija. Bio je duša od čovjeka, pravi prijatelj, veliki zaljubljenik u brda i odličan alpinist. Najveći dio onoga što znam o Vranjskoj drazi, znam zahvaljujući njemu.
Ispenjavši se još jednom na Toranj, provjerili smo čvrstoću ljepljenog klina i otišli malo frikati, na način: Marko penje, a ja zihram. Popeo se je pukotinu u Rukavici i Fu-fu na pogled, a u Ružici je zaključio da mu je dota za taj dan, i da treba čuvati penjačice, koje su se, ne samo usmrdile, već su se počele i raspadati (kako i priliči nečemu što smrdi kao lešina).
U utorak smo se probudili oko 7 i 20 i zaključili da je krajnje vrijeme da krenemo, ako želimo ispenjati planirano. A planirali smo smjer alpskih proporcija, smješten u srcu Istre! Smjer Žalfia, u stijeni Sisola, prvi su ispenjali Meso i Nikša prošlog listopada, i do sada je ponovljen jednom ili dva puta od strane lokalaca. Interesantni su podaci da je smjer visine 380m I da ima DESET dužina. Smjer smo ispenjali, i što više budem pričao o usponu, to će biti manje potencijalnih ponavljača. Pristupa ima malo manje od sat vremena, jer smo se malo gubili na silnim stazicama i siparima. Smjer ima svega od predivnih čvrstih ploča, probijanja kroz bodljikavo drveće, hodanja (tri dužine) pa do vrlo krušljivih četvorki. Skoro sve potrebne klinove prvi penjači su ostavili u stijeni, premda su svi kućna radinost... O silazu ništa, neka bude poslastica za ponavljače. Smjer je krajnje ozbiljan i definitivno nije za svakoga, premda bi ocjena 5+/4 (ili 5,A0/4 kako smo ga mi ispenjali) mogla zavarati. Dosta će reči podatak da smo smjer penjali 7 sati! U prilogu je slika stijene, a smjer ide desnim sustavom grebena. Skica i opis uskoro. Pozdrav Klacko
P1010201.jpg
created by: zeljeznicar @ 2003-09-17 10:37:23 / updated by: marko @ 2003-09-17 11:31:26
|
|
|
|
|
