 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Subota na Baškim Oštarijama
From: Krešimir Milas - [email protected]
Date: Wed, 7 Feb 2007 12:37:49 +0100
Prije mjesec dana bio sam na Kizi sa svojom ljepšom polovicom i uočio dvije jaruge slabo napunjene ledom i snijegom. Kada smo se prije 10-tak dana Hrle, Klacko i ja vraćali sa Karlobaga, Baške Oštarije su bile krcate snijegom, a u međuvremenu je palo još pol metra.
I eto nakon jednog tjedna, Hrvoje, ja i dva prijatelja planinara na putu za Priznu. Prespavali smo u vixi i oko 4.30 krenuli za Oštarije, a kad tamo šok, od snijega ništa, baš ništa! Svejedno, uzeli smo opremu i krenuli prema Kizi. Na Alagincu planinarski dio četvorke nastavlja po stazi, a Hrle i ja ostavljamo višak opreme i nastavljamo po sjevernoj strani nadajući se da je u jarugama ostalo nešto snijega. Nakon 15 min skužili smo nekakav žljeb u kojem je čak bilo leda. Problem je jedino što žljeb počinje dosta visoko u stijeni. Nismo se dali i krenuli smo nenavezani preko dva skoka IV/ III od 10-ak metara do police koja završava našim žljebom. Na početku police uspio sam zakucati jedan klin, upaničario sam se i objesio prema van da vidim kako izgleda polica i kako bi se dalo proći žljeb. Na cijeloj polici nisam vidio niti jedno normalno mjesto za staviti bilo kakvo međuosiguranje, a žljeb je bio bez ikakve pukotine i u tankom ledu. Na slici se baš ne kuži ali ova ploča iznad police je blago prevjesna i jako baca iz ravnoteže. Stavio sam dereze, zakoračio na policu i...odustao. Bacalo me van i nisam želio pasti i razljepiti se u stup lijevo od police. I da smo se dovukli do žljeba činilo mi se da se ne bi mogli vratiti istim putem. Hrle je svezao gurtnu na pj. sat, absajlali smo, priječili u lijevo i jednim kraćom jarugom došli na stazu za Kizu . Na Alagincu smo se našli sa Krešom i Zvonkom (planinari) i spustili se prema autu gdje smo ostavili višak stvari (sve) i krenuli prema Ljubičkom brdu. Za 1.45 smo bili na vrhu Ljubičkog. Hrle i Zvonko su se odlučili za drugi put silaza prema Baškima, a ja sam sa svojim imenjakom krenuo istim putem nazad prema Stupačinovu sa željom da se popnemo i na Medvjeđi kuk. Ispod Medvjeđeg još jedno odustajanje, sajla je u ledu, a rukavice su u ruksaku kod Hrvoja. Za 1h pokupili smo dečke ispred Velebnog. Kod Prpe smo maznuli pivu, skuhali hrenovke i mrtvi umorni krenuli za Zagreb.
Zvone je neke fotke stavio na: http://crometeo.net/phpbb/viewtopic.php?t=2615
Krešimir Milas
na putu za ljubicko.jpg
polica.jpg
created by: zeljeznicar @ 2007-02-07 12:41:00
|
|
|
|
|
