 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Konačno nadmoćne!
From: "Martina Pehar" - [email protected]
Date: Wed, 7 Feb 2007 11:59:25 +0100
Fatalni udarac u osiguravanju nadmoći Željezničarki u dream timu AOŽAOV
osigurala je naša mlada nada Ana, koja nam se pridružila protekli vikend u
desantu na Sloveniju (obzirom da je ovaj vikend pola Zagreba bilo u SLO ne
znam kako bismo drugačije to nazvali).
Plan je bio uspon na Begunjščicu po jednoj od grapa (grapi Y ili Osrednjoj
grapi) u subotu te u nedjelju popeti jednu od grapi na Vršiču koje naravno
čekaju samo na nas isto kao i mjesto u domu koje uopće nije potrebno
rezervirati, posebno ne kad nakon dva mjeseca iščekivanja konačno padne
snijeg i prognoziran je prekrasan vikend.
Uglavnom, u subotu se sve realiziralo prema planu: iz Ljubelja smo krenuli
oko 9.00 h prema domu na Zelenici (1536m) u trajanju od cca. 1:15h. Na vrh
Begunjščice (2060m) smo se popeli po Osrednjoj grapi - s najdesnijom
izlaznom varijantom. Cijeli uspon je duljine 350 m od podnožja, a sama grapa
150 m do 45° bez detalja. Osim samog ulaza, snijeg je uglavnom dobro držao i
nije bilo značajnijeg propadanja. Spustili smo se po Šentanskom plazu (po
kojem se dosta propadalo jer se sijeg nije povezao i stvrdnuo) te smo kod
auta bili oko 15.00h. Cijelo vrijeme, a posebno pri silasku je puhao jak
sjeverni vjetar tako da se na trenutke činilo da se nalazimo negdje u
bespućima Himalaje, a ne na par sati od parkirališta. (Zgodan link s
ucrtanim grapama:
http://www2.arnes.si/~mcuder/vrh/veliki_vrh_b.html)
Nakon preobilnog ručka u Tržiču smo se lagano uputili prema Vršiču, ali s
obzirom da imamo vremena ko' u priči idemo nakratko skoknuti do Ljubljane
(?!!). Tek nakon što smo obišli sve čega smo se sjetili u BTC-u krenuli smo
prema jednom od "praznih" domova na Vršiču. Moram priznati da smo u najmanju
ruku ostali blago teleće iznenađeni da nigdje, ali nigdje nije bilo mjesta.
U svakom slučaju, u istim problemima se našao još jedan ZG auto (Vukovići,
Gordan i Goran) te smo u fazi zajedničkog projektiranja i nacrta za izradu
iglua, uspjeli naći jedan apartman u blizini Kranjske gore (selo Rateče) u
koji smo se svi potrpali i sretni ko' prasci zalegli na spavanje.
Nakon informacija o broju slovenskih i hrvatskih alpinista, planinara,
boredera i turnih skijaša koji se ujutro spremaju na Vršić, dream team je
promijenio plan i zaputili smo se na Viševnik po Osrednjoj grapi koju nakon
obilaženja Viševnika sa svih mogućih strana nismo našli nego smo u
nedostatku vremena i živaca krenuli Južno-vzhodnoom grapom u kojoj iz nama
nepoznatih razloga nije bilo ni naznaka da je netko u zadnje vrijeme prošao.
Razlozi su nam postali vrlo poznati već nakon nekoliko desetaka metara.
Obzirom da se radi o južnoj strani kvaliteta snijega je bila
plivačko-vaterpolističkog karaktera, a na dijelovima se propadalo do struka.
Ipak, odlučili smo doći do vrha pa makar trajalo tri dana. Sve zajedno je
trajalo 6h (od Pokljuke do vrha i nazad) i bila je lijepa i interesantna
tura.
Na povratku smo tetka i ja iz revolta što nam nisu htjeli pustiti željeni CD
odsolirale nekoliko pjevačkih dionica na vrlo specifičan način radi čega me
je malo strah da Ana više nikada s nama neće sjesti u auto, a Vlado nas je u
jednom trenutku ponudio Slovencu koji je radio na naplatnoj kućici, da
izabere koju hoće u zamjenu za cestarinu...khmm... da je bar bila deva u
pitanju kakav je krasan običaj u zemljama Bliskog istoka, ali cestarina...
Ahoj svima!
Alpe-Begunjščica, Viševnik 07 001.jpg
Alpe-Begunjščica, Viševnik 07 009.jpg
Alpe-Begunjščica, Viševnik 07 036.jpg
Alpe-Begunjščica, Viševnik 07 041.jpg
Alpe-Begunjščica, Viševnik 07 048.jpg
Alpe-Begunjščica, Viševnik 07 079.jpg
Alpe-Begunjščica, Viševnik 07 102.jpg
created by: zeljeznicar @ 2007-02-08 06:26:01
|
|
|
|
|
