 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Vršič vs. Misionarska grapa 1:0
From: Kaštela Iva - [email protected]
Date: Mon, 19 Feb 2007 09:42:19 +0100
Eto, ponovno smo primorani vratiti se na "mjesto zločina" tamo gdje je sve počelo - Vršič. Naime, moja prva grapa sa g. Bojkom započela je upravo ovdje. Ovo nam je 8.-graparski vikend!
17.02. (subota) - "Mighty trio" kako smo prozvani (a ima još neprikladnijih naziva) Martina, Iva (AO Željezničar) i Vlado (AO Velebit), već tradicionalno subotom između 03,30 i 04,00 kreću u nova osvajanja i avanture...i dok sav normalan svijet spava ili se vraća kući iz noćnih tulumarenja, mi na OMV-ovoj pumpi pred Bledom čekamo našu kafanu sa tetom (gdje obično svira Magazin na slovenskom) da nam otvori vrata i popijemo svoju 1. kavu od svih kava za vikend. Oko 07, 00 se nalazimo sa Markom V. i Nevenom P. na parkiralištu iznad Kranjske Gore kod mrtvog (umjetnog) gamsa. Planiramo penjati Misionarsku grapu u Maloj Pišnici, 650 m, do 65 st, po ideji Marka & Nevena u realizaciji svih skupa. Po planu imamo oko 1,5 sat pristupa i krećemo po samoj rijeci Pišnici koja nažalost nije zaleđena tako da je na više mjesta prelazimo sa više-manje ne-uspješnim skokovima jer su kameni koji vire iz vode zaleđeni.. ali ne damo se smesti...teren postaje sve teži jer Pišnica ulazi u dubok i uzak kanjon a mi se dižemo u brdo po lijevoj obali i ne baš ugodnom terenu za hodanje. Prtimo dubok snijeg, propadamo, dižemo se spuštamo i ljudskih naznaka da je netko prošao prije nas sve manje ima...eventualno neki gams, ak i njemu nije bilo preteško! Pred nama gudura, dečkima od 2 m snijeg do j..., Martina i ja bi vjerojatno ubrzo nestale i nakon kratkih konzulatacija odlučujemo skončati ovu neuspješnu potragu i vratiti se. Odlazimo na kavu u Kranjsku Goru - na špicu (ipak pratimo trendove, pa čak i u brdima) i radimo plan za dalje. Marko & Neven se vraćaju za zagreb a Migty trio odlazi do Vršiča, na pristupu srećemo slovenca koji nam kaže da su uvjeti "zelo dobri" i da je on riješio 4 grape (2 gore, 2 dolje). Trenutno mijenjamo odluku i umjesto Zupančičeve, skrećemo u Butinarjevu - ipak je ona u hladu a vani je vruće.Ha, kakav razlog ? Soliramo je, ne zato kaj se nama solira, nego nemamo uže i ostale igračke. Na prvoj polovini dolazimo do izrezanog (ko nožem) vodoravnog procjepa, dubokog preko metra i smrzavamo se od same pomisli...a što ako se temp. digne za koji stupanj ili jednostavno samo jedan naš korak pokrene sve što je već načeto. Malo blijeđi i manje optimistični nego na samom ulazu, ipak nastavljamo. Iznad nas jedan navez kombinacije slovenka - austrijanac, on opremljen kao za K2, ali vraćaju se nazad. Iznad naših glava upitnici se rapidno povećavaju !!!! Pitamo ih u čemu je problem, a ona nam govori da se dalje ne može jer je na prečnici mekan snijeg, trava i sve se ruši. Hmmm, ako se oni vraćaju ??? Ali ne, mi idemo dalje jer pukotina nam se ne gleda još jednom, a još manje prolazi. Na vrhu smo, vani smo, živi smo ! Martina tek toliko markira grapu sa malo krvi, da se slovenci ne izgube. Spavamo u Mihovom domu sa još puno visokogoraca iz Velebita. Opet svi domovi puni.
18.02. (nedjelja) - planiramo naći tu mističnu Misionarsku grapu od dana prije i zatvoriti nedovršenu priču od dana prije markiranom stazom. Na početku ploča "staza je zatvorena i smrtno opasna"..ma ne, ne može biti, ko zna od kad je to i tome slično....krećemo !Nakon blizu 1,5 borbe sa svim i svačim, penjanjem, skakanjem, odpenjavanjem, jahanjem borova, srušenim mostićima, razvaljenom putu od lavina i odrona.. riječima neopisivim preprekama. Razum je ipak prevladao znatiželju i volju - KRAJ, povratak...neeee, samo to neeee...ali cijeli put je izgledao kao jedna avanturistička igrica - jedna od opasnijih. Došli smo do "levela 6 ili 7" (svaki je bio sve teži) i GAME OVER !!! Kava na špici u Kranjskoj Gori, vani oblačno i slaba vidljivost. Demotivirani smo, kuda dalje? Vraćamo se opet na Vršič, oko 12..ne volimo presing i loše vrijeme i odlazak u grape ranom zorom (ako se ne mora). U planu nam je po Zupančičevoj gore, Sestopnoj dolje. Stiže sunce - to smo i čekali, sad možemo i mi. Zupančičevu rješavamo ali se vrijeme kvari i izlazimo iz nje u oblacima i hladnom vjetru, vidljivosti djelomično nema. Bježimo što prije dolje, Sestopna se uopće ne vidi, spuštamo se po Normalki ali ne normalno nego kako uglavnom nama priliči: sanjkanjem po bob stazi. Nije da je zato što je to fora nego nas rasturaju koljena i umorni smo od 2 dnevnog traženja Mistične, oprostite Misionarske grape !
Slike govore više od 1000 riječi - mislim da objašnjenja ispod njih nisu potrebna !!!
Alpe - Vršič, 17.,18.02.07. 116.jpg
Alpe - Vršič, 17.,18.02.07. 008.jpg
Alpe - Vršič, 17.,18.02.07. 022.jpg
Alpe - Vršič, 17.,18.02.07. 039.jpg
Alpe - Vršič, 17.,18.02.07. 066.jpg
Alpe - Vršič, 17.,18.02.07. 076.jpg
Alpe - Vršič, 17.,18.02.07. 083.jpg
Alpe - Vršič, 17.,18.02.07. 086.jpg
Alpe - Vršič, 17.,18.02.07. 107.jpg
created by: zeljeznicar @ 2007-02-19 10:11:01 / updated by: duksi @ 2007-02-19 11:21:26
|
|
|
|
|
