 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Krvavec - malo drugačije
From: "Marko Vukovic" - [email protected]
Date: Mon, 12 Mar 2007 10:00:34 +0100
S ceste prema Kamniškoj Bistrici, kod donje stanice gondole koja vodi na
Veliku planinu odvaja se šumska cesta kroz dolinu potoka Korošica. Na staroj
karti ucrtana su samo 2 skretanja tako da sam zaključio da ne bi trebalo
biti problema sa snalaženjem. Stvarnost je kudikamo drugačija i probiveno je
još nekoliko putova u svim smjerovima. Metodom pokušaja i pogrešaka pronašli
smo parkiralište gdje se odvaja markirana staza prema planini Koren ali
nismo bili sigurni da smo na pravom mjestu. Nije nam preostalo ništa drugo
nego naprtiti skije na ruksake i zagristi u brdo. Nakon 1h hoda, šuma se
prorijedila i ugledali smo istočnu stranu Zvoha. Pao mi je kamen sa srca.
Gdje god da se nalazimo, idemo bar u pravom smjeru. Nakon sat i petnaest
minuta hoda konačno stajemo na skije. Pošto se radi o istočnim padinama,
snijeg počinje tek na cca. 1400 m.
Meteorolozi su najavili jak vjetar. To je bio jedan od razloga zašto smo
odabrali ovu turu. Računali smo da ćemo dobar dio puta biti u zavjetrini.
Dok je vjetar hučao preko grebena Zvoha mi smo se kuhali na suncu. Danas se
jasno vide posljedice na mojoj izgorenoj faci.
Preko planine Koren, popeli smo se na Vrh Korena. Tu se otvara pogled na
Kamniške alpe. Mravi na Grintavcu napredovali su u koloni. Gužva je. Sa
Korena se prvi puta vidi i Kalški greben. Nema gužve. Naziremo troje ljudi
negdje u daljini. Nekako paralelno s usponom na Koren, stao je i vjetar.
Savršen tajming. Jedini problem je što počinjemo osjećati umor. Nismo
naviknuti na proljetni tip turnog skijanja s toliko nošenja skija a već smo
i par sati u pogonu. Lagano smo dehidrirani jer ostavio sam pola litre vode
na kuhinjskom stolu, pa štedimo, a sunce dere.
Slijedi spust sa Korena. Izgubi se otprilike 100m nadmorske visine. Nakon
toga više nema dileme. Samo naprijed po grebenu na vrh Kalškog grebena. Nama
je trebalo otprilike 5h za uspon. Zadnjih sat i pol nas je zabavljao pogled
na skijalište Krvavec. Često sam sa žičare gledao u smjeru Kalškog grebena
pa je ovo bila ugodna promjena perspektive.
Skijanje po Kalškom grebenu je bilo dobro ali naporno zbog česte promjene
podloge. Smjenjivali su se tvrdi zbijeni snijeg, tvrda kora koja drži težinu
i kora koja ne drži težinu. Strmina nije velika tako da ipak nije bilo
problema. Uspon nazad na Koren nas je dodatno umorio, tako da smo se
poprilično namučili u borbi s korom koja je prekrila padine prema planini
Koren. Tamo smo naprtili skije na ruksak i spustili se nazad do auta.
Kalški greben je dugačka i naporna tura koja ima svojih čari. Prije svega
svidjelo mi se to što imaš dojam nekakvog putovanja na skijama. Volim otići
negdje gdje još nisam bio jer to uvijek otvara nove perspektive. Iako nije
bilo nekih adrenalinskih uspona ni spusteva ipak je tura donekle kompleksna,
planinarsko-istraživačka. Danas smo i Kt i ja strgani od umora.
Na fotografijama:
Kalški greben 1 - Marko + vrh Korena + greben Zvoh-Jež; slikano s Kalškog
grebena.
Kalški greben 2 - Kt, u pozadini Kalški greben.
kalski-greben2.jpg
kalski-greben1.jpg
created by: zeljeznicar @ 2007-03-12 10:06:01
|
|
|
|
|
