 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Klek
From: [email protected]
Date: Mon, 30 Apr 2007 11:27:13 +0200 (CEST)
Prošli vikend bili smo na Kleku, mi, vi, oni i njihov pas. U petak navečer
kad smo došli par tečajaca, Kruno, Pave i ja, već su bili tamo Slovenci.
Zalegli smo u neku rupu koju je Pave namirisao, s preporukom da je udobna
jer je puna lišća. Moram priznati da ovako udoban bivak dotad još nisam
bio iskusio. Jest da smo se Kruno i ja malo smrzli jer smo imali stare
ofucane ljetne vreće, a ujutro fotić prijavljivao bateriju na izdisaju
koliko je hladno bilo, jest da smo nakon jutarnjeg trljanja očiju (pa još
jednog misleći da ne vidimo dobro) uljudno ispratili škorpiona s najlona
na kojem smo spavali, no ostaje i dalje činjenica da smo se rastopili
koliko je to bio udoban spavanac.
Ostali tečajci i instruktori došli su u SUB ujutro, kad smo mi već debelo
bili u smjerovima (dizanje u 6 h). Kruno i Pave u Damuzovoj
plafonjerki, ja u Glavi. Kasnije smo preuzeli tečajce. Na
silazu prema Omladinki s Teom spazio sam Martinovićev ruksak dok su
on i Siniša rješavali Žoharov stup. A na silazu nakon smjera
mahnuli smo im dok su (se) lovili (za) zrak u Morju sanj. Letjelo
je dosta kamenja na stazu, dobra lekcija za svakog u blizini. Na pristupu
za Gitaru s Goranom, u žurbi zbog tog kamenja, tresnuo sam dlanom
po nečemu i fino markirao pristup, no prva pomoć je bila spremna, kao i
uvijek. Nakon toga popeli smo još List i zaključili da je vrijeme
za tulum. Zalegli smo na staro mjesto, mmmmmmmm, to te ja pitam.
Ujutro Kruno se opet digao u 6 h, odveo buraza u Dragmanicu,
Pave i ja ulijenili do oko 7h30. Dobio sam dobru tečajku za nedjelju, samo
šteta što sam dan prije skršio ruku pa me mučilo koji smjer da odaberem.
Gaza i nadebelo zabandažirano zapešće nije htjelo čuti ni za kakve
pukotine, pa mi se suzio izbor. Htio sam ploču. Veliku, lijepu,
najobičniju ploču. Hm, Ogledalo? Bingo! Vedrana je uz malo napetije
uže slobodno prošla prvu dužinu dok sam ja odozgo pratio Sinišu i
Martinovića u HPD-90. Drugu dužinu je odradila kao prva. Mislio sam
da slijedi još jedna, teška dužina, no ispalo je da su to zapravo dvije
dužine. Preuzeo sam vodstvo do kraja i mogu reći da su te dvije dužine,
pogotovo treća, još ljepše od prve, s pravim konkretnim boulderskim
gibovima, jedan za drugim, pa još, pa evo ti, na, to si htio, žderi!
Prekrasno. Trebalo bi jedan spit malo jače pritegnuti, a za neke mi uopće
nije jasno zašto su tako blizu. Smjer silno preporučam. Na silazu nas je
Martinović pozdravio iz Banane, baš ga je Siniša slijedio u prvoj
dužini.
Kad smo se vratili u dom, naoblačilo se, spustila se i koja kap kiše i
nije nam bilo do izazivanja. Prošetali smo do spilje, malo razgledali,
vratili se, pričekali ekipu iz smjerova i spustili se brže-bolje, prije
kakvog poslovično omiljenog klečkog pljuska.
Martinović i Siniša ostali su još u ponedjeljak, pa me baš zanima što su
dalje popeli, javite! Medina je, da ne povjeruješ, bila suha k'o
barut!!! Sad ili nikad. A iznad nje je logično SVOS. Čuo sam i da
je Draparska kandidat. Od Željezničaraca bili su još Dinko i Magda,
ali ne znam ništa o njihovim akcijama osim da su neko vrijeme bili na
Vjetrometini. Javite se, dodajte sami. Koliko znam, dio ekipe je na
Velikom Kleku, dio u Paklenici, dio na Ziru, nadam se da ćemo imati dosta
izvještaja za pročitati. Svima želim puno uspjeha, sreće i zadovoljstva
ove sezone. Pamet u ruke i kladivo u glavu!
M.D.
created by: zeljeznicar @ 2007-04-30 11:31:00
|
|
|
|
|
