 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Roč and roll
From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Mon, 7 May 2007 21:23:14 +0200
Do Rijeke je nekako došla vijest (došapnuli je Gigijevi špijuni ili već netko drugi) da Austrijanci nedaleko od Roča u Istri uređuju novo penjalište, te da tamo ima čak dvadesetak smjerova. Zato nije bilo druge nego u nedjelju udružiti snage i provjeriti spomenutu vijest. Prva faza "ekspedicije" završila je na Poklonu gdje smo se Gigi, Miki, Nada i ja prebacili u Renatovu limuzinu. A to i nije bilo tako nezanimljivo iskustvo kako bi se dalo pomisliti. Naime, njegov je auto neko duže vrijeme bio na popravku i u to se doba kroz razbijen prozor u njega uselio čopor mačaka. A ti su ljupki stvorovi, da prostite, tako pošteno ispišali sjedala da se to sad osjeti do neba. A kako smo mi od neba ipak bili dosta daleko, te smo miomirise osjetili puno, puno više nego što to dopušta prag normalne tolerancije. Srećom, Roč smo dosegli za dvadesetak minuta i uspješno se spasili (do daljnjeg).
Stijena se nalazi tik nad zaseokom Klobasi (ako nije točno, zove se nekako jako slično) do kog se dođe asfaltiranom cestom. Pristup od sela najviše nalikuje onom do Božinog kuka, što znači da se čovjek mora probijati kroz zavidno zaraslu padinu na kojoj nema nikakvog puteljka. Dodatni problem bio je i to što je barijera prilično široka, a mi nismo znali gdje su točno smjerovi. Zato je uslijedilo polusatno lutanje koje je okončano telefonskim pozivom špijunima i objašnjenjem da treba ići u desni dio stijene. Rečeno-učinjeno, pa smo ubrzo otkrili gdje su Austrijanci djelovali. No, pronađeni nas smjerovi nisu razveselili onoliko koliko smo očekivali jer su ama baš svi djelovali teže nego što nam je to odgovaralo. Nalaze se u crvenom, prevjesnom djelu barijere (jasno se vidi na zadnjoj fotki). Pobliža je inspekcija ipak otkrila da su solidno zaspitani i da se možemo pouzdati (prvenstveno) u Renatovu snagu, vještinu i visinu, da u svakom od njih dođe do sidrišta. Tako i bi, te smo od osam otkrivenih linija ispenjali njih šest. Nijedan od smjerova nije lakši od sedmice, ali nisu ni tako zastrašujući kako na prvi pogled izgledaju jer se većim dijelom radi samo o težim, kraćim detaljima a ne o kontinuiranim teškoćama. No, trebalo ih je i takve izvući, pa Renatu (a donekle i Gigiju) svaka čast. Austrijanci osim onog što su dosad učinili spremaju i nova, još teža iznenađenja jer su ostavili nekoliko sidrišta ispod kojih još nema napravljenih smjerova. A ti će novi uradci biti čak i duži od ovih tridesetmetarskih postojećih, dakle dosezat će i do pedeset metara. Stijena je solidna, jedino s nje valja oljuštiti lišajeve.
Nakon podosta navlačenja za komplete, tri poštena pljuska i dosta klizanja po blatu, časno smo se povukli. Usput smo još malo razgledali ročku barijeru i vidjeli da potencijala za nove smjerove ima još podosta. Ali od tog će, čini se, koristi najviše imati neki koji jedu više žganaca od nas. "Ekspedicija" je nastavljena prvo u ugodnoj ročkoj konobi, kraj koje je Renato sa zebnjom promatrao seoske mačore, u strahu da još neki od njih ne da svoj doprinos profinjenom mirisu njegovog auta. A na kraju smo još sredili dodatnu rundu u već standardnom okupljalištu riječkih penjača koji idu na tu stranu svijeta, gostionici "Wald".
Neven P.
Roch-sedmica2.JPG
Roch-osmica.JPG
Roch-sedmica.JPG
Roch.JPG
created by: zeljeznicar @ 2007-05-07 21:36:00 / updated by: neven @ 2007-05-08 12:48:36
|
|
|
|
|
