Fotografski kutak: slike s penjanja.

na slici: Trpimir Jakovina
gdje: Oregon 6b, Grohovo.
foto: Nada Dabo, 08/2008

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Dabarburadabarnebije

From: [email protected]
Date: Mon, 21 May 2007 13:55:41 +0200 (CEST)

Nažalost, ipak se pokazalo da ni Dabar od nje nije siguran.

Milasi, Inga i ja penjali smo za vikend na Dabrovima. Tamo je bio i ispit Velebitove škole, kao i još brdo spiljara i planinara, sve u svemu, gužva, rođendani, veselje. U stijenama relativan mir... No ovisi što penjete. Milase smo izgubili čim smo stigli, dečki su nestali u nepoznatom pravcu i pomirili smo se s time da ćemo se ponovno sresti negdje pred povratak doma (uvijek ostaje nada).

Inga i ja uglavnom smo penjali u Rujičinom kuku. U SUB smo prvo malo ljenčarili, a onda poslije ručka odlučili da bismo mogli otići i penjati. Za zagrijavanje smo odabrali Marcellu, neloš izbor jer je bilo i plijena u obliku Mammut gurtnice i karabinera. Srezali smo makrame od vršnog abseil štanda i ostavili nešto što bi moglo (a i ne mora) potrajati još jedno vrijeme. Nos-pješčani sat oko kojeg je gurtna zavezana nije nešto, a ona sama je pak priča za sebe. Jednu smo skinuli, krutu kao sajlu i skroz posranu ptičjim govnima (nisam lizao da provjerim pH), drugu prevezali na duplo. Bila je u neusporedivo boljem stanju, no tko zna koliko će još dugo izdržati. Bilo bi dobro da ljudi računaju s ostavljanjem neke zamke kad god požele potegnuti taj smjer do vrha.

Nakon toga smo otišli u Via Manuela, po nekima najljepši smjer tamo. Lijep ili ne, morao je pričekati skoro 2 godine od mog prethodnog posjeta Dabrovima, jerbo ocjene cugova tad su me još odbijale: 6a, 6b, 6b, 6b+, 5b+, 5a. Ali da si malo olakšamo stvar, uzeli smo novi vodič, a kad tamo: 6a, 6a, 6a, 6b, 5b+, 5a. Zašto su snižene ocjene čak tri dužine, a pritom nikome nije zasmetao onaj "+" iza 5b? Poznajući Pezzolatovo stavljanje pluseva iza benignih ocjena, mora da je postojao dobar razlog. Pišem detaljnije zato jer je smjer vrlo lijep i preporučljiv, a zapravo je i još lakši nego u novom vodiču! Tako da se slobodno odvažite, rekao bih da su ocjene: 6a, 6a+, 6a+, 6a, 6a, 5a. Samo računajte na vrlo raznovrsne detalje, tramvajce u prevjesu, ploče na trenje, škrape i Dülfer-radijator 5b+ (Not!). Detalji su uglavnom u prečnicama pa ne računajte previše na špananje. A ako vam se posreći, možda na zajedničkom štandu sa susjednim smjerom upoznate i Humara. Planirali smo abseil po smjeru pa smo ostavili stvari pod stijenom, što je bila greška. Puhala je takva bura da smo s velikom nevjericom izvlačili uže nakon svakog abseila. Samo čudom nijednom nije zapelo. Sve u svemu, dobro iskorišten dan.

Uslijedio je tulum do kasnih sati, za neke i do jutra. Dom je bio pun, neki su spavali u šatorima, yours truly kao i uvijek pod vedrim do oblačnim nebom.

U NED kasno buđenje, opet fjaka. Posjetio nas je i Dado. Na kraju odlučismo pogledati jedan toranj za kakav prvenstveni, ali stijena nije baš kvalitete koja ulijeva povjerenje. Sve same krušljive ljuske i ljuskice i bez drugih mogućnosti za međuosiguranja. Šteta.

Vratili smo se u Rujičin kuk i popeli Ma jo. Usput smo malo popričali s nekim Švicarcima u La figlii koji su, eto, došli u HR na tjedan dana - ne usput, nego planski samo kod nas na penjanje. Nakon toga, ostalo je još malo vremena, taman za Bibl i Bubl. Krešo je već rekao da bi htio zamijeniti ringove na štandovima matičarima, no bojim se da će barem na najgornjem štandu trebati promijeniti i statik. Žurili smo se pa nisam stigao ništa poduzeti po tom pogledu, ali taj prokleti komad štrika je naduplo provučen i zavezan tako da je nemoguće išta progurati kroz pločicu spita i napraviti normalan štand. A svježi pripravnici i ostali neupućeni uporno ne koriste ringove za abesil nego mrcvare jadan statik. Nije to kritika njima, nego školama, i ne konkretno Velebitovoj nego općenito (jer i ja sam bio jedan od takvih nakon naše škole, hvala Klacko). Inga i ja nismo abseilali, nego smo odlučili potražiti silaz kroz šumu za koji smo od Grube i Nataše čuli da je sasvim zadovoljavajuć. I jest. Za 10 min ste dolje.

To je to, nadam se da će nam i Milasi prezentirati što su oni sve popeli, uglavnom u Bačić kuku. Siniša je također bio tamo, penjao s raznim partnerima, pa predajem riječ. Pozdrav,

M.D.

P.S. Stavio sam i nešto fotki (SUB, NED).




created by: zeljeznicar @ 2007-05-21 14:06:00 / updated by: duksi @ 2007-06-14 14:23:18