 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
U potrazi za zimom...
From: "ivanka jakopec" - [email protected]
Date: Mon, 12 May 2008 17:36:38 +0200
Nasa samoborska ekipa u sastavu standardnog alpskog kvarteta ( Branka,
Nikola, Tomica & ja ) ovaj vikend je bila je pojacana Zrinkom i mojim nju
entrijem - Mirekom. Cisto za informaciju - Miro je moj schulkolega i covjek
je htio u Alpe. A ja mu ni vise ni manje nadem Jalovec. Ili bu mu se
zamjerilo ili sam ga zarazila Alpama...
Da ne duljim: plan je bio doci u dom u Tamaru u subotu navecer, prespavati,
ustati se (malo) ranije i otici prema Jalovcu. Samo kaj su htjeli ustajanje
u 6 ujutro, a ja sam uz konzultacije s Dankom predlozila oko 3. Nesto me bas
i nisu voljeli kad sam to rekla, ali smo se na kraju dogovorili za pola 4.
Zivjeli kopromisi
!
Po izlasku iz doma smo razocarano shvatili da nije bila vedra i hladna
nockakvu smo si zeljeli, ali su snjezni uvjeti bili prihvatljivi. Snijeg je
pocinjao vec dole, ali u malim kolicinama, tak da prvih pola sata hodanja
nije bilo nekih problema. Ubrzo smo presli na dublji snijeg, malo vise
otuzni, ali vecinom se nije propadalo dublje od koljena. Do ulaza u Ozebnik
nam je trebalo 2 i pol sata hoda.
Jedan prekrasan dorucak na ulazu u kuloar, sa pogledom na Tamar, malo
smrzavanja i napad na Ozebnik. Tragovi lavina svuda oko nas. Neke starije,
ali i dosta friskih, sva sreca manjih. Snijega gore ima jos dobrih 2 metra,
ponegdje i vise. Sve postaubano sa sitnim i onim manje sitnim soderom. Kak
se sunce dize, kolicina padajucih projektila se povecava. Snijeg je postao
malo meksi u osuncanom dijelu, ali je prema izlazu bio prilicno leden.
Branka je bila zabrinuta kak bu Miro gore, ali se pokazalo da mu ide i vise
nego dobro. Izasli smo nakon sat i pol i uzivali u pogledu koji nije dugo
trajao. Na samom izlazu nas je zatvorilo u oblak boje punomasnog mlijeka,
tak da smo jedno vrijeme imali priliku zivjeti s glavom u oblacima. Jedino
kaj nam je i sve ostalo bilo u oblacima, pa smo se brzo spustili na zemlju
da odlucimo kaj dalje. Zrinka, Branka i Nikola su krenuli prema vrhu, a nas
troje smo odlucili krenuti natrag. Uvjeti nisu bili za ici na vrh, pogotovo
ne s jednim cepinom po covjeku, bez strika i barem kojeg klina. Uskoro su i
oni to zakljucili i krenuli su za nama dole.
Otpenjavanje istim putem. Uvjeti i dalje prilicno dobri, sve do pred sam
izlaz iz Ozebnika. Stutnjila se jedna lavina tamo malo nize i uvjerila nas
da je bilo pametno krenuti natrag i ne izazivati srecu. Snijeg je sve vise
postajao slican razmeksanom putru, propadalo se do onih malo intimnijih
dijelova tijela, ali piva u domu je bila dobra motivacija da se cim prije
spustimo.
I svi smo i dalje nastavili zivjeti sretni i zadovoljni....
Ivy
Slika032.jpg
Slika025.jpg
Slika011.jpg
Slika008.jpg
created by: zeljeznicar @ 2008-05-12 17:41:00
|
|
|
|
|
