 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Zona sumraka
From: "ivanka jakopec" - [email protected]
Date: Mon, 30 Jun 2008 15:46:50 +0200
Evo malog doprinosa novostima na sajtu, ako to netko jos cita. Prosli tjedan
smo mi ( Jakopci) navratili do Paklenice, jer nam je ostalo jos par dana
starog godisnjeg, pa da se iskoristi na neki pametan nacin. Ovaj put smo
umjesto u kamp kod Peka, otisli kod Marka. Losa odluka, jer smo zakljucili
da su Slovenci okupirali Paklenicu. Ponedjeljak je jos bio bez neke guzve,
ali od utorka popodne je postalo ocito da smo jedini Hrvati u kampu.
Temperature su bile preko 30 u hladu, Cesi i Poljaci su se rostiljali na
plazi, a mi smo otkrili da je prekrasno kaj potok nije presusio. Idealno za
hladiti noge. Kakva plaza, potok je zakon !
Ponovili smo opaki Sjeverni greben ( s Ivom naravno ) i to paralelka. Za
razliku od prosli put, islo je prilicno brzo. Samo nam nesto ponestaje
laksih smjerova u Paklenici, a da im pristup nije tri dana jahanja na
devama.
Ivu smo ucili absajlati, popela je svoj prvi dio 4b na top rope ( dosla je
do 7. od 9 spitova). Iza je nastala frka, jer je skuzila da ne moze dalje ni
gore ni dole. Pa smo Tomica i ja izveli akciju spasavanja u velikom
stilu. Da ovo deda i baka znaju, trazili bi da nas zatvore na promatranje
negdje na psihijatriji. Sva sreca, Ivi se to sve skupa dopalo i kad je sisla
dole, bilo je sve ok. Kao da pola sata prije nije bila generalna frka.
Milas je trebao doci u srijedu, da odemo penjati nekaj teze, ali ulovila ga
neka bolecina. Tak da se pojavio u petak ujutro. I tu pocinje zona sumraka.
U zoru.
Nas dva smo odlucili popeti Barba Antin, da provjerim kaj je tak
kontraverzno s tim smjerom. Krenuli smo malo iza 6, vani ugodno, smjer bi
trebao biti u sjeni, pristup nije dugacki, sve skupa ok. Veli Milas da mu je
Klacko pokazao ulaz prije tri tjedna kad su bili tam. Krenemo mi od potoka
po nekakvim kozjim stazicama za dobra dva cuga ocjene 2-3 po nekakvim
plocama, pa na neki greben, ali nigdje plocice za ulaz. Odjednom naletimo na
neki stand. Vodic van iz ruksaka i da vidimo kaj je sad to. Sto vise
gledamo, manje znamo. Iznad nas nesto ne pretesko ( a trebala je biti neka
petica), pa nastavljamo dalje. Prva dva cuga smo spojili, ( usput pronasli
jos dva standa) i dosli na neku cudnu klinastu policu sa standom koji nije
viseci, ali nije ni daleko od toga. Iduci cug djeluje malo zesce, ali se
vidi samo komad. Hm... Milas nastavlja dalje i samo povremeno cujem
komentare (koje cemo cenzurirati ovaj put). Ostavio mi je par gurtni za
navuci se, ako bude trebalo. Nakon par spitova se vise nismo ni vidjeli ni
culi. Krecem ja, a ne znam kaj me ceka. Da sam znala, hmm...da li bi
odustala ili ne, pitanje je na mjestu.
Prvi dio detalja sam prosla relativno dobro. Iza je nekakva kosa pukotina.
Spitovi su na svakih 2-3 m, ploca gore, ploca dole. Sve nesto na trenje, a
ispod vrloooooooo prozracno.
I kaj nisam skliznula na donju plocu, u zaru borbe sa iskapcanjem kompleta.
I nema sanse da se vratim natrag. Sjetila sam se Klacka i komentara da se
uvijek nesto nade za osloniti ili primiti. Ali ovaj put nisam nasla nista (
poslije sam saznala i zakaj ). Sad mi samo treba da me GSS mora spasavati
! Ali, ne bi ja bila ja i odustala sam tak . Ak ne ide drugacije, to
cu odprusicirati. Onima koji su prolazili dole po stazi je bilo zanimljivo
gledati nekakvog ljudolikog sismisa koji visi na strikecu. Meni malo manje.
Ne znam kaj je Milas prozivljavao gore, ali mu je sigurno trajalo cijelu
vjecnost dok se nisam pojavila na standu. Vec je preispitivao svoje znanje
Sv. Bernarda.
Iduci cug je bio prilicno zanimljiv. Pocne jako lagano, i onda odjednom se
nades na rubu procjepa kojih metar i nesto sirokog, koji moras savladati tak
da naskocis na nekakve plocolike komade. Dobar ispit zivaca. Nakon
prethodnog cuga, ovo mi se cinilo jako jednostavno. Nastavak je bio ok, nis
posebno tesko. Nikog u blizini, tek pred sam izlaz smo se sreli sa nekakvim
Slovencima, koji su penjali Zimski cvijet i znali su sve smjerove koji se
nalaze desno od njih. Ali slucajno nisu znali kaj mi penjemo.
Nakon silaza, nismo se dali van iz potoka. Ponovo vodic u ruke i da vidimo
kaj smo penjali. Enciklopedija Klacko je u Dolomitima, zovemo Orsata. On
pretpostavlja da bi mogao biti Circus, ali nije 100% siguran. OK, gadno,
popeli smo nekih 6a (ne vjerujem). Kasnije smo se culi i s Klackom i on veli
da smo penjali Paparazzi, koji je u vodicu ocjenjen sa 6c (ali on smatra da
bi to bilo 6 b). Postalo mi je jasno zakaj na onoj ploci nisam nasla nis za
uloviti se. A da li je 6 b ili 6 c, nije mi vise neka razlika. Nismo
normalni.
Tomica je trebao penjati s njim u subotu ujutro,ali bolecina se vratila (
kao posljedica ovog penjanja, moglo bi se pretpostaviti).
Ostatak naseg godisnjeg je prosao jako mirno uz laganu upalu misica i
preispitivanje stanja svijesti.
Bilo bi dosta gluposti za ovaj put. Uzivajte u penjanju i napravite si bolju
pripremu za uspon
Ivy
Iva penjacica.jpg
absajl.jpg
penjanje iz potoka.jpg
created by: zeljeznicar @ 2008-06-30 15:51:00
|
|
|
|
|
