 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Koleđicom po svijetu
From: marko vukovic - [email protected]
Date: Wed, 23 Jul 2008 23:00:04 +0200
Prosli vikend smo Klacko, Ana, Danko, Gordan i ja bili u Vratima. U solidno ispunjenom Aljazevom domu smo se ogrebli za skupno lezisce, a bila je to i prilika da se oduzim Mrzlom i Ivanu-Petru i isprsim se za obecano pivo.
U subotu u 4 ujutro smo kao zombiji tumarali domom i na jedvite jade se oko 5 uputili pod smjerove, orni kao sto to samo zeljeznicari znaju: Kaj bas moramo? Cija je ideja bila da se tak rano ustanemo? Tko ima wc papir? Ahaaa, tam dole smo trebali skrenut za pod smjer ... usprkos tome, dosli smo prvi pod stijenu. Razni nabrijanci u tajicama su nam opako disali za ovratnikom. Izgledali su kao da im se zuri, mi bas i ne :-)
Danko, Ana i Gordan su se zaputili u KurceDojče ili ti Kratku Nemsku, sto se pretvorilo u procesiju u kojoj su sudjelovali jos neki Zg navezi, a spazen je i jedan Rijecki (?). Oni su u trojci, lijepo polako, uz stajanku za suncanje na Nemskom turncu svladali smjer uzivajuci u lijepom danu. Najveca atrakcija bio je Danko u svojim gradskim cipelama. Covjek nema pristupne cipele nego hoda po brdima u hibridu koledjice i timberlenke. Doduse ove njegove su neke carobne, tako da je popeo i dobar dio smjera u njima, a ni na silazu nije bilo frke, tek tu i tamo neki zacudjeni pogled. Bio je jako ponosan na svoje omiljene veryšik cipele iako je morao priznati da se ne ponasaju bas najbolje na snijegu.
Klacko i ja smo penjali ZudDojče ili ti Bavarsku. Donji dio smjera je jako lijep. Nama je bio skroz mokar i mjestimice neugodan. Gore se sve skupa malo poruzni, ali i dalje se radi o respektabilnoj liniji. Uvijek se iznova cudim herojima koji su tuda isli prvenstveno pocetkom proslog stoljeca. Meni je sve skupa bilo malo teze nego sam se nadao ali na kraju dana super filing koji se nastavio i ovaj tjedan. Bojao da ce se Triglavska osjetiti na mojoj razvaljenoj ahilovoj tetivi, sto se nije dogodilo, pa dodatno likujem.
Proslu srijedu na sastanku sam prisluskivao kako se ekipa dogovara za Triglavsku ... Kacko, Danko, Vlatko i Gordan. Posto sam bio ljubomoran i bez plana/partnera, zajedljivo sam im dobacio da im je zbroj godina 200. Kad je Vlatko otpao iz kombinacije a ja uletio na njegovo mjesto, morao sam se suociti s cinjenicom da nam zbroj godina nije dramaticno pao. Najbolji samar uvijek zveknes sam sebi :-/
created by: zeljeznicar @ 2008-07-23 23:06:00 / updated by: marko @ 2008-07-23 23:11:15
|
|
|
|
|
