 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Auf Deutch Bitte
From: marko vukovic - [email protected]
Date: Tue, 19 Aug 2008 13:15:49 +0200
Kako je prognoza za produzeni vikend bila losa, otpali su svi planovi. A
bilo ih je. Zbroj kombinacija tko bi s kim i gdje isao penjati poceo se
opasno bliziti troznamenkastoj cifri. Na kraju price smo Vucinic i ja u
nedjelju navecer zavrsili u prometnoj guzvi zajedno s tisucama
gastarbajtera koji su se iz svojih rodnih vracali u radne
krajeve.
U ponedjeljak ujutro smo sa svjetiljkama na glavi probauljali dolinom
Vrata kako bi se sto ranije nacrtali na ulazu u smjer. Iako je bio radni
dan, parking u Vratima je bio krcat. Na silazu smo takodjer sreli puno
ljudi. U stijeni nije bila nikoga. U Nemskoj smo bili jedini
navez, a samo na trenutak mi se ucinilo da cujem kuckanje klinova ali
nisam uspio definirati odakle dolazi i da li sam uopce dobro cuo.
Penjuci se prema Nemskom turncu razmisljao sam o tome kako je cudno da
se na regularni radni dan u ovo vrijeme obicno borim s ustajanjem i
krmeljav teturam prema zahodu, a da sam sad u stijeni, budan i agilan.
Nisam nikad penjao ni Kratku ni Dugu Nemsku, tako da mi je sve skupa
bilo zanimljivo.
Dok smo se odmarali na turncu i snimali Steber trazeci policu po kojoj
se ulazi na Zlatorogove steze i nastavak Duge Nemske, skuzio sam da su
nekome prije nas ispale 4 glavice cesnjaka. Nemski turnc je tako
primjereno mjesto za piknik da se ne bi iznenadio da smo naisli i na
razanj s janjetinom. Na Stebru, malo iza ugla pronasli smo i ugodno
uredjeni bivak. Male su sanse da je netko bio primoran na bivakiranje na
ovom mjestu buduci da je izlaz po Zimmer-Jahnu tako blizu. Ocito
atmosfera ovog dijela Stene kod ljudi budi poriv da se tamo osjecaju ugodno.
Nastavili smo desnom stranom Stebra, trazeci najlakse prolaze, slijedeci
skicu, klinove i covuljke. Iako Mihelic u Slovenskim stenama plasi da je
orjentacija izazov Nemske, cesta ponavlj anja su ocito utabala put,
tako da nije bilo nikakvih problema. Gornji dio je ponesto tezi od
donjeg, ali se i dalje zadrzava u domeni lakog penjanja. Za mene
je najveci zalogaj bila duzina smjera, jer prema vrhu smo usporavali iz
cuga u cug.
Najludje mjesto je definitivno ljuska. Tko je penjao zna o cemu pricam,
tko nije, saznat ce. Nema smisla da vam kvarim gust da sami upoznate
smjer. Izasli smo na Kugyjevu policu, i cez Prag, Bratislavu, Budimpestu
i Koprivnicu se vratili u Zagreb.
Bas kao i svi drugi smjerovi koje sam penjao u Triglavu i ovaj je u meni
ostavio dojam da se kod prvenstvenog uspona radilo o velikom poduhvatu.
Dok se u nasem slucaju radilo o jednodnevnoj rekreaciji, navez koji se
prvi odlucio probiti kroz tako veliku stijenu morao je biti hrabar i
sposoban. Tim vise jer smjer nije devalvirao, iako je proslo preko sto
godina od prvog uspona.
Jutros sam se probudio u standardno vrijeme, krmeljav oteturao do zahoda
ali teske noge su me podsjetile sto sam jucer radio i gdje sam bio. Na
kraju price ti ostane sjecanje na pravo putovanje krot stijenu. Preporucam.
created by: zeljeznicar @ 2008-08-19 13:21:00
|
|
|
|
|
