na slici: Iva Kaštela, tulanje na Okiću
foto: Danko Ferber, 12/2007

Dan D. ma nijeee...;)

Eto dogovorismo se i mi ( Kate, Neven the Doctor, Davor i ja ), polazak ipak u subotu poslije podne, da mozemo ranije krenit u smjer, da nas ne uhvati mrak; već se u autu pričalo o Brahmu..hehe

Smjestili smo se na već  provjereno mjesto, u apartman, pojeli valjda sve što smo imali..i zaputili se ka domaćima....mix Željezničara i velebitaša :))  u veselom izdanju..

Konzultacije, idemo ne idemo, pa ipak ne idemo u Brahm...ma ide već ekipa, ajd da smo na okupu, pa možemo odustat...idemo, jeeeeeeeee..Idemo svi ranije spavati, dogovor je u 7h kavica i priprema penjačkog uspona u kampu...pod stjenom smo nešto prije 9. Sve ide kao po loju do kaminčeta, gdje je bilo vuci-potegni, neki su htjeli bez navlacenja za komplete. Umalo, al treba jos malo kruha pojest..

Davor je opsovao ruksak i rekao da ide opet, nekad. ne znam dali po danu zbog pogleda, ili opet noćno.. 

Prvi su izašli, Ivana i ekipa,  drugi su Kate i Neven, Davor je bio sa mnom, već smo počeli eksperimentirat sa štandovima, imali smo kraće uže i već se počelo mračit, žurili smo se..i sad počinje...uff ..:(

..Davor je prošao ,napravio štand, idem ja..mrak.. moram ici poprijeko iznad previsa, ne vidim ništa, osim što gledam u suprotnu stjenu od koju ću tresnit ako se uže pomakne. Uze ide desno, moram i ja, al ne vidim gdje staviti nogu. Ugledam klin, ukopčam komplet za oslonac, koji je bio loše rješenje, jer se upetljalo uže..dovikuju da ima neka polica,..nešto sam vidjela i završila u previsu na prvom klinu. otpetljavam i iskapcam kooonačno komplet, njisem se dalje u previs i lupam od stijenu,onu bližu..sad već panika..  od dole iz kanjona čujem poznat glas, Perica (ogroooomna podrška, puno je značilo u tom trenutku) ..idemo probat ''zlatni prusik''... ni to nije uspjelo. Davor se prisjetio Sv. Bernarda (možete ga primit u GSS)..vidi radi, ide :)) nije teorija...eto me kod Davora na štandu,..dovikujem se sa Pericom,o.k. sam...već dugo stoji dole, i čeka kao napeta puška, tj. ne znam šta je njemu prolazilo glavom, znam da sam mu vikala nemoguuuu više...Davor ide zadnji cug, po mrklom mraku i prolazi ga bez ukapčanja, uz malo krivog skretanja i otpenjavanja. Kate i Neven nas čekaju gore i navode.. ajd, sve je prošlo u  redu i eto nas zajedno, :)) malo osmjeha nam se vratilo...sad kako do vrha Anića kuka i dole.. 

...u to vrijeme zovu Budić, Ana i Sinke, i daju detaljne informacije kud kam, i da imamo do dole jos 3 sata,..odgovorili smo Gordana da ne ide prema nama gore,da se vide markacije i da ćemo oprezno i polako, da ide za Zagreb...i krenusmo sa taktovima pjesme....Mjesečina,mjesečina jooj  jooj..nešto nešto,  by Neven & Kate...super je zvučalo, i nigdje ni jedne zmije i medvjeda :)).. jeeeeeeee šuma,i planinarska staza, javljamo mobitelima svima da smo sad blizu dole..konačno (nakon sat vremena), jeeeeeeeeeeeeeee, stigli smo, dečki su htjeli još koji sportski 7c popet ,al' ajd...:))..eto nas kod auta, nigdje nikoga, malo bura počinje...i na satu 23.30 :))...načimamo pivicu, samo maloo,i zato što nismo imali H2O...i put Zg, al i to nije moglo proć bez guste magle koja se samo nadodala na onu u ocima (ukljucujuci i sofera, al jedna gorka crna je rjesila stvar)...

stigli smo svojim kućicama i krevetcima.. konačno!!!!

P.S. Avantura je bila, super i zahvaleeeeee svima svima..,svima ste nam bili ogromna podrška...i velikooo HVALA

Adrijana Nedić