 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Bradate babe
From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Mon, 3 Aug 2009 21:09:27 +0200
E, kako da se nazoveš kad ovaj neki prijavljuje kilometre smjerova u Dolomitima, i to solidnih ocjena, a kaže da su oni 'momci'? Ne možeš baš 'muškarci' kad to nekako ide k tomu da si, sa svojom bratijom, penjao nešto bolje i zrelije od njih. Opet, ne možeš baš reći ni 'matorci' kad su s tobom bili neki rođeni taman kad i punk, a to i nije bilo tako predavno. Istina, ni ovaj naslov nije skroz prikladan budući da svi koji su bili prisutni na izletu nisu trenutno bradati. Ipak, mogao bi proći jer su to potencijalno (ma, valjda je to i 'panker'). Dakle, u potrazi za hladovinom i koliko-toliko visokom stijenom, uputila nas se četvorica (Dado, Vuković, Medek i ja) u nedjelju na Bijele stijene. Cilj su bili Pet prstiju (ili Zupci), gdje je Smerke prije nekih trideset pet godina napravio smjer po tim tornjevima. Penjao sam to dvaput ranije i sve je bilo fino, ali sad smo očekivali istrunule klinove i slične strahote. No, briga je bila neopravdana. Sve što je u stijeni i dalje sasvim pristojno drži, drugih mogućnosti za međuosiguranja također ima, a sad smo dodali i nove zamke na tornjevima s kojih je potrebno absajlati. Dakle, požurite gore dok je sve to još OK i ne morate ostavljati ništa svojeg. Penjanje je lijepo, većinom slobodno i sasvim rekreacijsko. A temperatura i ugođaj ne mogu biti bolji. U domu ima čak i hladnog piva, na žalost, samo malog.
Sličan, bapski izlet poduzeli smo Dado i ja prije tjedan dana na Samarske stijene. Razlog je bio isti kao i ove nedjelje, samo su meta bili Klackovi 'Istrebljivači runolista'. Sjajna stijena, odlično osiguranje i lijepo penjanje u najljepšem rangu teškoća. Nepripremljeni posjetioci jedino mogu imati problema sa spustom. No, kako sam se prije par godina već tako opekao, ovaj smo put vukli dva užeta da možemo elegantno sići preko 45-metarske zapadne stijene Zamka. Na vrhu smo ostavili novu zamku (malo i veliko slovo nisu zabuna) koja će još neko vrijeme poslužiti u istu svrhu nekim drugim namjernicima. Pri povratku smo ušli u jedan od onih švapskih smjerova u Glavi šećera, ali smo brzo zaključili da s njim nešto nije u redu (puno spitova u laganom terenu, a kad počne teško nema više ni jednog) te se povukli do Ratkovog skloništa. Tamo su bila neka vesela društvanca, a mi smo još otišli izvidjeti kako izgleda (opet Klackov) smjer koji ide s dna vrtače pod skloništem. Temperatura i ugođaj kao i tjedan dana kasnije. Ma, ne treba u Alpe da bi se lijepo penjalo usred ljeta.
I kad već pišem, danas smo se Bero i ja uputili na Terihaje. Ili da ga tu ne spominjem? On ipak nije bradata baba. Naime, bez frke je tamo skinuo sve smjerove do ranga 'Fatamorgane' (one sedmice u prevjesnoj pukotini) a napao čak i onu jednu osmicu ('Plej doh'). Osim toga, Marko i Sinke nisu (zasad) ponovili ono što su on i Dugi ispenjali prije gotovo 20 godina - 'Gognu' i 'Tempi Moderni'. Bradatobabost ostaje, tako, samo meni koji sam opet pred vrhom zapeo u svim onim šest plusevima i sedam minusima.
Neven P.
created by: zeljeznicar @ 2009-08-03 21:16:01
|
|
|
|
|
