 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
O sportu
From: [email protected]
Date: Thu, 3 Sep 2009 18:59:47 +0200 (CEST)
Jučer smo u odsjeku na sastanku načeli vrlo zanimljivu temu sporta i
alpinizma. Aktualno ili ne, evo pejstat ću jedan dio uvoda iz rukopisa
koji mi nažalost već dugo stoji zapušten na hardu. Pa ako ikog zanima
takvo jedno moguće viđenje stvari, nema na čemu. :)
(...)
"Ne bih ulazio ni u definiciju sporta, svatko tko poželi naći će ih
nekoliko. Naglasit ću tek neke značajke koje mi trenutno padaju na pamet.
Svaki sport ima natjecanja, utakmice ili utrke, kao i pobjednike istih.
Svaki sport ima publiku. I, što je
možda najvažnije, svaki sport ima pravila. Suprotno tome, ne postoji nijedno
natjecanje, utakmica ni utrka u alpinizmu, pa tako ni pobjednici. Ne
postoji publika u
alpinizmu. (Premda će neki primijetiti da je posljednjih godina sve
popularniji
fenomen tzv. alpinističkog reality-showa, zapravo se radi o opakoj
kontradikciji. A i
nekad je bilo popularno iz doline teleskopima promatrati penjače kako ginu u
sjevernoj stijeni Eigera, no to je izoliran slučaj, nastao stjecajem
geografsko-političkih okolnosti i sasvim sigurno izvan kontrole samih
“zvijezda” predstave. No
mislim da ionako nema straha da itko tadašnje penjanje u Eigeru smjesti u
sportove.)
I najzad, u alpinizmu nema pravila. Tko silom želi alpinizam prozvati
sportom, morat
će nekako pronaći sve tri spomenute značajke u alpinizmu, ili se sjetiti
nekog sporta
bez ijedne. Uspije li, neka mi javi.
Priznajem, moje viđenje sporta čak je i uže od gore spomenutog. Možda sam
idealist, no to je moje pravo. Da se mene pita, dosta bi
“sportova” i “sportaša”
izvuklo kraći kraj. Npr. profesionalni natjecateljski sport još je jedna
kontradikcija.
Njegovi akteri imaju osobne liječnike na raspolaganju 24-7, ali ne zato da
sportašu
osiguraju najbolje moguće zdravlje, već zato da njegovom treneru osiguraju
najbolje
moguće rezultate, uz jedini zdravstveni zahtjev da sportaš prođe na
obveznoj doping-kontroli.
Uopće nije bitno hoće li poživjeti još desetak godina ili ne –
sportaš je
potrošna roba i ne može se pohvaliti nekim dugim vijekom trajanja. No to
nije ni
potrebno, zamijenit će ga neka mlađa i (još) zdrava žrtva. Nakon toliko
zloupotrebe
organizma, nije ni čudno da se bivši biciklistički šampion sruši i umre od
infarkta u
četrdeset i nekojoj, bez očitog povoda. Naravno da su tajni protokoli u
profesionalnom
natjecateljskom sportu samo moja nagađanja i da bi jedini ljudi koji o tome
mogu posvjedočiti iz prve ruke (sami akteri) sve zanijekali. A tko i ne bi
na njihovom
mjestu? Ima li u profesionalnom natjecateljskom sportu i trunke onoga
“u zdravom
tijelu...”? Prosudite sami. A što se nastavka uzrečice tiče, to je
još jedan kriterij koji
ljudi nažalost više ne uzimaju u obzir kad razmatraju tko je sportaš, a
tko nije. Netko
tko psuje i svađa se sa sucima tijekom susreta, lomi reket, ili ga baca u
publiku - nije
sportaš. Točka. Gdje je tu “zdrav duh”? A gdje “važno je
sudjelovati”?"
(...)
M.D.
created by: zeljeznicar @ 2009-09-03 19:06:01
|
|
|
|
|
