 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Tour d'Okreshelj
From: marko vukovic - [email protected]
Date: Mon, 12 Apr 2010 11:25:01 +0200
U nedjelju sam si priustio nesto sto vec dugo nisam, sendvic u kiosku
koji radi cijelu noc. Kad covjek zadje u drugu polovinu treceg
desetljeca, to je big no-no (bar u mom slucaju) jer kilaza raste iz dana
u dan. Ipak, u nedjeljno jutro sam nekako slutio da si mogu priustiti
ekstra tartar u sendvicu i bez griznje savjesti se prikljuciti
mladjariji na klupicama u obliznjem parku. Malo su me cudno gledali, jer
osim sto sam znacajno stariji od njih, bio sam sam i jako cudno obucen.
Jos da su znali da mi je u autu puna zimska oprema i da cekam Vanju da
se spusti pa da krenemo na snijeg vjerojatno bi se park ispraznio.
Uglavnom, Vanja i ja smo iskoristili nedjelju za detaljni obilazak
Okreslja. Krenuli smo hodati oko 7h s parkinga u Logarskoj, do auta smo
se vratili cca 9h kasnije.
Plan je bio neambiciozan, ajmo pogledat kakvi su uvjeti i vrijeme te
odlucit usput sto nam je ciniti. Tako smo zavrsili na Savinjskom
sedlu u magli i susnjezici. Vrijeme je bilo promjenjivo i nekako
nismo bili raspolozeni za velike napore. Zbog smanjene vidljivosti i
promjenjivih uvjeta, skijanje sa sedla nije bilo nesto posebno. Posto mi
je to bila prva skijaska tura ove godine, ni zavoji nisu bas tekli sami
od sebe. Spustili smo se pod Kriz a vrijeme se malo smirilo. To nas je
ponukalo da odemo pogledati Sestopnu grapu. Zbog dojma da su
uvjeti za skijanje generalno losi, ostavili smo skije i ruksake na ulazu
u grapu i popeli se as fast and as light as possible. Trebalo se izborit
sa svjezim snijegom koji se nasuo u Sestopnu i vrlo brzo nam je postalo
jasno da je prava steta sto nismo uzeli skije. Iako je bilo puno lakse
popeti se bez tereta, bilo nam je zao jer uvjeti su u grapi bili
fantasticni za skijanje. Drugi put. Sjurili smo se pjeske niz Sestopnu i
nastavili spust prema Pasjem sedlu i Okreslju. Tu smo naisli na puno
bolje uvjete za skijanje sto nam je dalo dodatni poticaj. Ispod skoka
smo prijecili ispod stijena Velike i Male Rinke kako bi pogledali uvjete
u smjerovima. Posto se na trenutak ukazalo sunce, nekako je prirodno
iskrsnula ideja da odemo i u Turski zleb. Posto nas je pri vrhu
ulovila nevihta, otpala je ideja da odemo na Stajersku Rinku i u magli
smo se krenuli spustati nazad. Prvih 100m bilo je napeto zbog jako lose
vidljivosti i leda koji se skrivao ispod novog snijega. Nakon toga,
cista poezija. Jurcali smo po prsicu do dna zlijeba. Na padinama ispod
zlijeba smo usli u kraljevstvo kore, po kojoj se ipak dalo koliko toliko
ok skijati.
Do planinarskog doma smo dosli taman da poljubimo vrata i mahnemo domaru
na odlasku. Popili smo i pojeli sto nam je ostalo, uzdahnuli za
nepopijenim radlerom i sjurili se nazad u Logarsku.
Jako lijep izlet, bez previse planiranja i ambicija u startu a s puno
proskijanih metara u konacnici. Vanji je ovo prva turno-skijaska sezona
ali ne bi se reklo po tome kako skija/hoda/razmislja. Iako je prognoza
bila relativno losa, na kraju smo super prosli.
izvor savinje.jpg
turski zleb.jpg
touch of sun.jpg
klasicna panorama.jpg
created by: zeljeznicar @ 2010-04-12 11:31:01
|
|
|
|
|
