Fotografski kutak: slike s penjanja.

Penje: nepoznat Austrijanac
Smjer: Studlgrat, III,A0/II-III, 500m
Foto: Hrvoje Jenei, 09/07

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Penjanje u Alpama i birtijaška obilaznica okolice...

From: Luka Brodic - [email protected]
Date: Tue, 20 Jul 2010 09:43:35 +0200

Subota pola šest ujutro, Vrhovec....Susjedi znatiželjno proviruju na prozore po koga je to došla šest metarska francuska limuzina sa Tomekom za volanom...u laganoj maniri francuskog premijera ubacujem svoje stvari i dok mi Tomek pridrzava vrata mahnem prema zavidnim susjedima i krećem na svoju prvu alpsku avanturu..Brzinsko prekrcavanje u Samoboru i auto u sastavu Gordan, Ana, Tomek, Dado i moja malenkost lagano klizi prema našem odredištu Vršiću. Po putu dogovaramo smjerove, Gordan i Ana odabiru Zajedu, Tomek i ja proučavamo skicu Sjevevernog raza a Dado kalkulira gdje će i što će pošto se zadnji priključio..Valja spomenuti da nas u stopu prati Nikola D, sa ekipom u sastavu Iva, Orsat i Vanja. Na Vršiću se opremamo za smjer, Dado se na obostrano zadovoljstvo priključio našem navezu i uz neizostavnu okrepu u režiji Tomekove mame (rižica s povrćem op.a) lagano krećemo prema smjerovima, svako svojim...Pristup po strmoj stazici prema smjeru izmamio je graške znoja, koje su se veselo kotrljale niz lice Tomeka, Dade i mene, no dolazak pod smjer i kasnije penjanje nisu bili toliko vrući... Po putu smo gledali i akciju spašavanja slovenskog naveza, što za mene nikako nije bilo motivirajuće, a i Tomek mi je kasnije priznao da mu ne paše zvuk tog zračnog prometala...Samo penjanje je bilo super, za mene koji se dugo nisam penjao prvi cug je bio poprilično izazovan, kasnije smo otkrili da smo pogriješili ulaz i prošli prvi cug Kaminskog smera koji se nalazi odmah do...Tu sam ja izgubio malo vremena, ali uz nešto grubih riječi, i stenjanja u maniri filmova koji se prikazuju kasno noću, stijena je popustila i pustila me da prođem... Dalje smo napredovali poprilično lako i oprezno,super početnički smjer,koji te uči da provjeriš svaki kamen dva puta prije nego primiš ili staneš na njega.. Možda smo bili sporiji kao trojka, ali meni je to odgovaralo jer sam se stigao odmarati... Ma sve u svemu dan koji se pamti (a nije prva lektira)... Zadnji cug po preporuci Ive i Nikole (Orsat i Vanja su ga prošli te ustvrdili da je dosta krušljivo i ne privlačno) ostavljamo za neki drugi put, i prečamo do Hanzove poti, kojom se spajamo s ekipom..Mali odmor pa trčanje po siparu u Tičarjev dom gdje cure naručuju Radlere a ja naručujem pivo..Uz nepodnošljivu buku gladnih trbuha prepričavamo kako se tko proveo, i uživamo u suncu... Nije nam trebalo puno da se dogovorimo za topli obrok, a dogovor je pao da se ode na porciju sumljivo velikog pola pileta, koji je na želudac ranjen od gladi došao kao melem na ranu..Po povratku u dom radimo kratku pauzu uz Pišnicu, gdje točajući noge u hladnoj rijeci otkrivamo koliko zapravo visoko možemo pjevati... Na počinak smo otišli sa nadom da će sutra biti lijep dan za penjaču a ja sam se probudio sa željom da kišica koja je stvarala neponovljiv ugođaj potraje..što zbog ugođaja, što zbog bolova u mišićima, ako me razumijete... Dan se kratio uz ostatak one beštije što slovenci zovu piletom, (neki su imali i za doručak i za ručak u Zagrebu pa vi sad vidite što sve pola pileta može u EU), čaj i kavu, i Orsatove misaone igre.. Na kraju smo otišli na Vršić pogledati vrijeme na drugoj strani brda, u Tičarjevom domu riješili enigmu kako iz odvodnog kanala izvaditi 2 eura i zaradili Radler (svaka čast Orsatu), te nas je vrijeme konačno potjeralo s brda...Ideja za ostatak dana je bila Triglavski muzej, koji se nažalost preuređuje, tako da će to ostati za neki drugi izlet, ali to ne znači da mi nismo učili o povijesti.. Dado i Gordan i njihovo poznavanje okolnih birtija i priča vezanih uz njih, dali su mi naslutiti kako je to nekada bilo,gdje se to zalazilo i kako se ružilo, u nekim ne tako davnim vremenima.... Po dolasku u Zagreb, prekrcavanje u limuzinu i u maniri premijera dolazak pred kuću, gdje susjedi već naviknuti okreću glavu kao da ih se to ne tiče što im se susjed super proveo sa odličnom ekipom u Julijskim Alpama...

IMG 1537.JPG
IMG 1537.JPG

IMG 1542.JPG
IMG 1542.JPG

IMG 1558.JPG
IMG 1558.JPG

IMG 1572.JPG
IMG 1572.JPG

IMG 1574.JPG
IMG 1574.JPG

IMG 1580.JPG
IMG 1580.JPG

IMG 1581.JPG
IMG 1581.JPG

IMG 1582.JPG
IMG 1582.JPG

IMG 1597.JPG
IMG 1597.JPG

IMG 1601.JPG
IMG 1601.JPG

IMG 1602.JPG
IMG 1602.JPG

IMG 1615.JPG
IMG 1615.JPG

IMG 1640.JPG
IMG 1640.JPG

IMG 1645.JPG
IMG 1645.JPG

IMG 1648.JPG
IMG 1648.JPG

IMG 1667.JPG
IMG 1667.JPG

IMG 1676.JPG
IMG 1676.JPG

IMG 1693.JPG
IMG 1693.JPG



created by: zeljeznicar @ 2010-07-20 09:46:02