na slici: Ana
gdje: Pag-Stogaj, Stigma VI- 60m
foto: Trpimir Jakovina, 05/2008

From: Kaštela Iva - [email protected]
Date: Mon, 10 Jan 2011 11:19:54 +0100

Čeprtak, 6.1. - Danko, Veco & I krećemo oko 05 prema Maltatalu. Tamo već 2 naša auta, od toga se jedan (Podnar&Vučinić, Tomek&Milas) već uputio u Strannerbach, a Ivanka i Tomi nas počakali. Danko solira, otpenjava, napred-nazad, na rukama, bez nogu, na glavi... Veco i ja se tu i tamo navezujemo - više radi moje glave i psihe, iako je u cijelom slapu samo 1 šrauba imala čast probati led. Relativno brzo smo opet kod auta, čekamo ekipu iz desnog kraka i svi skupa tražimo neki najviši apartman na svijetu iznad Maltatala gdje bi trebali noćiti...bezuspješno! Tomi se vraća za Zg jer u petak radi, a mi udomljujemo Ivanku i nastavljamo prema koči na Gozdu. U Kranjskoj G. kupujemo nešto ića i pića za noć i dižemo se Vršičkom cestom. Na parkiralištu poznati auti, 1. ZG (Ana i Gordan), a 2. OG (Saša, Žare i supruga) koji su penjali "Lucifera" pa došli malo odmorit u Koču. Ubrzo stiže i auto brez krova nad glavom iz Maltatala, tako nas ima gomila u Koči, tzv. Rvatski tjedan na Vršiču! Što više večer odmiče to je bučnije, a proporcionalno s tim se povećava i količina pića,pameti i kako to već ide...svi potiho (onako u sebi)priželjkuju sutradan loše vrijeme kao opravdani izgovor za ostati u krevetićima.

Petak, 7.1. - jutro je ipak donijelo nešto lošije vrijeme (južina i ledena kiša), ali nedovoljno da itko odstupi od planiranog. Saša, Veco i Žare kreću u "Lambadu", koja je kako kažu idealna i nakon samo nekih 3 sata se već javljaju iz Koče - nevjerojatno brzo su ga sredili! Svaka čast! U međuvremenu Danko, Ivanka, Gordan i Ana stavljamo turnjake i krećemo iz Krnice na turu pod Krišku stenu. Puf-pant i kroz neko vrijeme kratko se zaustavljamo u koči u Krnici na piću i iscjeđujemo sve što je na nama natopljeno jer i dalje pada kiša na visini 1113 m. E sad, po takvom vremenu bi se vjerojatno svaki normalan čovjek okrenuo i vratio prema autu, ali želja za turom i skijanje sa još veće visine je jača od ičega. Pojačava vjetar, ledi sve na nama, Ivanka se u nekom trenutku okreće i vraća - to je razum, dok Gordan, Danko, Ana i ja grabimo do 1700 m (cca 100 m nam je falilo do kraja ture pod Kriškom stenom), skidamo cucke i navlačimo zaleđene osmijehe zbog skijanja prema dolje. Ludoooooooo! Urlamo, smijemo se ko mala djeca i za tren smo kod auta. Nalazimo se sa "Lambada" timom u Kranjskoj na piću i tužni i nesretni što ne možemo još 2 dana provesti u brdima vraćamo se kućama. Ko smisli južinu za vikend neka ga grom spali! Sve što je lijepo kratko traje!

Zaleđene slike icpod, a turne će stići naknadno....

Pozz, Iva