na slici: Vlado prema Brani, nakon popete Bosove grape
foto: Iva Kaštela, 01/2008

From: Kaštela Iva - [email protected]
Date: Mon, 24 Jan 2011 13:35:26 +0100

Subota, 22.01. - Ana, Dinko & I, natovareni kao najgori rumunji krećemo nekud. Dolaze u obzir samo visoke, južne, osunčane stijene na koje se penje i skija pod obaveznio sa skijama...uopće nismo zahtjevni, samo TO! Prognoza , sunčano, sa jakim vjetrom i niskim temp. Vozamo se prema Mojstrani i skrećemo preko puta u Dovje. Poslušamo Gordanov prijedlog za Dovšku Babu (1891 m) - na 1. pogled zadovoljava naše uvjete. Nakon nekoliko km vožnje po gozdnoj, zasnježenoj cesti stižemo do kraja iste. Dinko tovari krplje na ruksak, a nas dvije lijepimo cucke i krećemo u nepoznatom smjeru. Odmah na početku ture, oglas za prodaju drvene kućice u koju se trenutno zaljubljujem. Ne mogu se dogovoriti da li je ljepša kuća, položaj, pogled, građa ili sve to skupa zajedno, uključujući i cijenu u paketu. 10.000 EUR-a, da li je to moguće?! Daj odmah sad - ne jednu, dve!!! J Nakon malo više od 2.5 sata stižemo do Koče pod vrhom Dovške Babe koja je zatvorena. Puše ko u Himalaji pa kratko stajemo za oblačenje u zavjetrini i na suncu na terasi koče. Ne znam kako njih dvoje razmišljaju, ali zadnjih 200 m i oko pola sata do vrha me u tim trenucima i ne zanimaju previše. Nakon kratkog odmora, pohlepa za skijanjem sa malo strmijeg vrha je prevladala moju lijenost pa se unatoč teško ostavljenom hedonizmu prtimo na vrh. Pogled fenomenalan - cijele Julijske ko na dlanu.Vjetar nas savija ko šibe. Ana i ja se nećkamo punih par sekundi oko odluke da li ćemo se odskijati istim putem uspona ili pokušati naći ulaz u grapu o kojoj ne znamo ništa, ali nas previše privlači. Snijeg za skijanje nikakav, prelazi sa kložastog, mekšeg, spihananog... svašta nešto,Patagonia - čista patnja + agonija! Dinko trči ispred nas i pokušava snimiti očekivani cirkus borbe sa samim sobom i extra skijama na nogama. Nakon par zavoja, nešto izuvanja iz panci u kložastom snijegu i već dosta kasnog silaska, ipak prevlada razum. Baš čudno! Izbacilo nas čitave i smrznute, ali sa oguljenim skijama nazad do auta. Kako to biva sami sebi govorimo da smo baš sad zaslužili poštenu količinu hrane i ni više ni manje nego pravac Rateče na "ocvrteg piščanca". Davimo se u grande količini istog kojeg zalijevamo radlerom kako bi lakše pi pi pi-pijukao noćas u želucima. :) Koča na Gozdu, ponovo nam pruža krevet na podu, a društvo prave Vanja i Rene koji su bili na turi u Karnijskim Alpama i nahvalili uvjete pa sutradan idemo tamo na provjereno.Žudimo za dobrim skijaškim spustom!

Nedjelja, 23.01. - na doručak i smrznute ostatke piščanca stiže Gordan solo iz Zg-a. Trpamo se u 1 auto, krećemo prema Tarvisiu i nakon par km stižemo u Ugovizzu na staroj cesti za Udine. Ishodište za turu na Monte Cocco (1941 m) i susjedni Cima Bella u Karnijskim Alpama. Dužina uspona 7,8 km, 816 m visinske. Raj za turne skijaše, južna strana, miran i sunčan dan sa vjetrom koji dimi samo na vrhovima. Divota! Dinko kreće bez krplji jer od velikih količina friškog snijega ni V, a kamoli ostalo! Na Coccu smo nakon samo 2 sata uspona, pogled puca na sve slovenske, austrijske i talijanske vrhove -divota! Skijanje dolje strmo i uskoro pod vrhom, Ana i ja preživljavamo, dok se Gordan odvukao do neke strme strehe i uhvatio duboki, djevičanski šus do grebena gdje nas čeka da stavimo cucke i odemo još na vrh Cima Bella. Prvi dio spusta ledana jer je sve spihano, a kasnije čisto ludilo-đombe, led, pršić plitki-duboki...svakakav! Gordanov ushićeni komentar kad se ispljunuo iz šumskog pršića:"napravio sam 4 zavoja najboljih u životu, ma boljih od sexa" ! J He heee, sve češći zaključak !!! Opet smo svi čitavi kod auta... nas 3 sa skijama i Dinko koji je većinu puta odsklizao dolje. Nakon pizze u Kranjskoj, povratak u surovu stvarnost, ali prije toga se kod Tržiča okrećemo i ponovo vraćamo u dolinu Vrata jer su nam "drugovi" zapeli sa autom u snijegu kod Peričnika. S.O.S. za kitove, dupine, Domića & Tonija.Taman su se sami otkopali kad smo stigli do njih, pa u to ime odlazimo svi skupa na putne radlere u Mojstranu i napokon cigići kreću kući pjevajući!