Fotografski kutak: slike s penjanja.

penje: Gordan Dinter
smjer: Severni raz, Mala Mojstrovka, IV-, 300m
foto: Marko Dukši, 06/2005

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Julijska Epopeja - ZELNARICA (2320m)

From: Rene Lisac - [email protected]
Date: Tue, 22 Feb 2011 14:07:46 +0100

Iznenađujuće velika ekipa (7- Željko, Vanja, Vlado, Marin, Ana, Pero i ja) se skupila na turu po Julijcima, cilj Kanjavec. Osim veselog druženja i lakšeg prćenja po 40-50 cm svježe napadalom snijegu, nadali smo se i kvalitetnijem grijanju u zimskoj sobi na Prehodavcima. Krećemo opet s malog ugibališta na dnu doline Suhe (670m), kao i u pokušaju Kanjaveca prije nešto manje od godinu dana. Nažalost već na prvoj stanici (Planina Blato, 1100m) 3 člana se okreću i vraćaju za ZG. Napuknuti vez (Ana) i problemi s koljenima (Pero), čekali smo ih oko 45 min. Pokušali smo ih nagovoriti da nastave još do planine Jezero (1450m), dignu se iznad oblaka i provedu dan tamo. Zahvaljujemo na posuđenom benzinskom kuhalu (koje je nama ostalo u ZG), pokazalo se spasonosnim.



Na putu za Jezero... here comes the sun, Bohinj je cijeli dan ostao pod oblakom. Rajski zimski ambijent, ali propadamo do 30cm u dubokom snijegu i sporo napredujemo. Slijedi Dedno polje, 4. put sam tu u godinu dana, bez greške dokazano top mjesto za bajtu. Unatoč mojoj želji da se probamo probiti direkt kroz dolinu za Kopico preko Vrata na Prehodavce, većina odlučuje za sigurniju i dužu varijantu da se preko Pl. Ovčarije spustimo na Koču pri Triglavskih Jezerih i tamo prosudimo stižemo li do Prehodavaca. Dugo prćenje oko Ovčarije, neudobno prečenje u spustu prema Koči, ali i guštanje na suncu tu i tamo, diskvalificiraju Prehodavce (nakon 9h hoda hvata nas tamo mrak). No zbog teških uvjeta diskvalificiraju i Kanjavec, i postavljaju pitanje smjera povratka - ne bi baš tim putem nazad.

Večer u zimskoj sobi Koče pri Triglavskih Jezer, litice tičarice pod zvijezdama, topljenje snijega, gastronomskih delicija... Jutarnji start i pada odluka da se kroz dolinu Jezer probijemo na Vrata i za Kopico se sjurimo na Dedno polje gdje nas čeka naša špura s uspona. Ja razočaran (nema poštana smuke ni uspona na neki vrh), no nismo bili svjesni što nas još sve interesantno tu očekuje.



U pokušaju da zagrijem prste na nogama potežem kao prvi veći dio špure, dugačko prečenje kroz dolinu. Držim se neočekivano visoko na istočnom pobočju kako bih pobjegao oblacima koji nas konastantno naganjaju, skratio udaljenost, što više uletio pod Hribarice i izbjegavao duboki pršić koji se nagomilao u dnu doline. Nakon manje od 2h ukazuju se Zasavska koča i Hribarice, špura savršeno ulijeće pod njih. 20-tak min kasnije sustiže me ostala trojka, ali napuštaju moju špuru i okolišaju po dolini, sumnjajući u ispravnost tako visokog prečenja.



Našavši se u značajnoj vremenskoj prednosti, a i pod strmom zaleđenom grapom od 40-50m koja vodi kao prečac prema Vratima, stavljam dereze i vadim kvarkove... Isti pravac uskoro hvata i Željko, dok su Vanja i Vlado (nije imao dereze) prisiljeni za standardni put s prečenjem sa Hribaricama, koji je isto izgledao ledeno, ali manje strmo - možda prođe samo sa srenačima.

Pri vrhu smjera izvlačim se pod liticu desno i priječim strmo pod njom ravno prema Vratima, dok se Željko odlučuje nastaviti ravno i zaobići ju, okolo s gornje strane i spojiti se s Vanjom i Vladom. Mene je dočekala izrazito strma prečnica od cca 100m u predubokom snijegu s liticom ispod i iznad. Mjestimično sam propadao do prsa - zabijam se pod liticu i u dry toolerskom stilu kvarkovima se mjestimično hvatam za stijenu i izvlačim iz dubokih zapuha pod njom. Vanju i Vladu je dočekala slična sudbina, samo dužine 200m s duplom liticom, koju oni savladavaju skijama, vrlo oprezno i vrlo dugo. Željkova varijanta se pokazala se kao najelegantnija, bez većih stresova.



Priječeći mami pogled na istočnu face Velike Zelnarice, i obzirom da je moja varijanta bila najkraća računam da ću ju uspjeti popeti i odskijati dok ostatak ekipe doprti do Vrata. Strmo priječeći - penjući spomenuti face s jedne strane gledam kako Željko sunčajući dugo iščekuje da se pojave V. i V., dok s druge strane gledam nadiruću masu oblaka koji će ih sve skupa pregaziti. I pokušavam memorirati landscape dok se još vidi. Na vrhu sam par metara iznad oblaka, spust po nagibima od 35-55 stupnjeva sa sočnim slojem pršića koji lagano klizi i pršti oko tebe. Oduševljen spustom i svjestan da njih još neko vrijeme neće biti u blizini, vraćam cucke na ski i ponavljam užitak. Zelnarica (2320m) 2x.

Nakon drugog spusta ostajem na vrhu strmog detalja radi boljeg pregleda, sada već u totalnu bjelinu. Više se ne vidi se dalje od 10m. Dok radim obilno razvučeni ručak čujem glasove ostale trojice u magli i dovikujemo se i fućkamo kako bi ih navigirao na pravi smjer. To mučenje traje gotovo sat vremena, i za njih i za mene koji ne razumije gdje mogu toliko hodati što sam ja prešao za 5 min. Jeka ih ometa jer moj glas odbija o nasuprotnu padinu, zatim se gotovo 20 min uopće ne čujemo. Oni kruže po vrtači iz koje je izlaz pod Vrata preko strmog desnog hrpta od kojeg je dalje desno litica od cca 200m, opasno kad je vidljivost par metara i nemoguće procijeniti nagib. Na sreću moja špura je prošla hrptom i kad sam im uspio doviknuti da ipak idu desno dok ne nalete na nju, nije im bilo moguće izaći. U 14h nalazimo se na prijevoju, oni vidno iscrpljeni priječenjima i maglarenjem, ja sam bolje prošao najevši i naskijavši se. Slijedi dugi spust do Dednog polja, vidljivost je sad promijenjiva, tu i tamo vidimo landscape pred sobom što nas spašava obzirom da su tu uvjeti za ski opako kložasti. Nastojimo se držati lijevog pobočja, i uspijevamo doskijati u gotovo savršenoj putanji bez penjanja do sedla nad Dednim. Spust dalje ide elegantno ispod oblaka, pod vondericama jurimo po razrovanoj cesti završivši s turom oko 19h, nakon 11 i pol sati potpunog i raznolikog zimskog alpskog doživljaja.



01 ekipa od 7.jpg
01 ekipa od 7.jpg

02 rocket to the sun.jpg
02 rocket to the sun.jpg

03 dedno polje.jpg
03 dedno polje.jpg

04 pl ovcarija.jpg
04 pl ovcarija.jpg

05 bijelo untouched.jpg
05 bijelo untouched.jpg

06 zimska soba pri triglavskih jezer.jpg
06 zimska soba pri triglavskih jezer.jpg

07 nocni ugodjaj.jpg
07 nocni ugodjaj.jpg

08 vanja nad oblakom.jpg
08 vanja nad oblakom.jpg

09 skije na ledja.jpg
09 skije na ledja.jpg

10 od vrata i zelenice do hribarice.jpg
10 od vrata i zelenice do hribarice.jpg

11 zelnarica vrh.jpg
11 zelnarica vrh.jpg

12 prsic spust.jpg
12 prsic spust.jpg

13 ruta detalj kod prehodavaca.jpg
13 ruta detalj kod prehodavaca.jpg



created by: zeljeznicar @ 2011-02-22 14:11:01