 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Ko je ukrao Hochalmspitze
From: iva kaštela - [email protected]
Date: Tue, 12 Apr 2011 09:48:03 +0200
Nakon razno-raznih triper varijanti, Ana i ja u subotu solo krećemo put
Maltatala. U popodnevnim satima, tovarimo tonu opreme na sebe, pancerice ne
stanu više ni na niti u ruksak tako da vise za vratom. Robotiziranim
pokretima nakon 1.5 sat, napokon stižemo do snijega u tragovima. Oslobađamo
vrat s pancericama koje su nas cijelim putem davile i mijenjamo ih za
tenisice. Uffff, puf pant marširamo dalje u brdo. Skije su i dalje na
ruksaku jer nema dovoljno snijega po čemu bi išle, a nemaju kotačiće. Na
putu dobivamo informaciju od para koji se vraća, kako gore u Villacherhutte
(2194 m) nema mjesta za spavanje, eventualno na S.O.S. mjestu u sklopu
zimske sobe koji je sličniji WC-u. Hvala vrećama za spavanje koje su u
ruksaku pa nema panike da ćemo ostati vani na jakom vjetru!
Znajući za info zlata vrijednu da je ispod Villachera, jedna kolibica
(uvijek otvorena), ostajemo u njoj. Hvala Jeli i njegovoj ekipi na
izvještaju od vikenda prije! :)
Soliramo u propuh kućici koja je djelomično šuplja, pa se fijukanje vjetra
LIVE prenosi cijelu noć i unutra. Brrrrrrrrr, nije baš toplo. Prognoza za
nedjelju kaže da će se vjetar smiriti, iako tako ne izgleda.
Dižemo se oko 05.30, vani je još mrakača, topimo snijeg za čaj i grijanje
smrznute hrane i oko 07 smo pred Villacherom. Još nitko nije krenuo prema
vrhu, izgleda da svi čekaju smirivanje vjetra. 10-tak austrijanaca ipak
kreće prema gore, a i nas dvije za njima. Vjetar ne da se smiruje, nego još
pojačava. Na udare je toliko jak, da onemogućuje kretanje i disanje. Na
udare letimo po podu i mi i skije i sve skupa zajedno. Temp. je malo ispod 0
i na ledenjaku bi dobro došli srenači koje nemamo. Ali ne odustajemo, unatoč
promrzlim prstima na rukama, pičimo dokle ide. Napokon smo se digle dovoljno
visoko da nam se otvori i Hochalmspitze, ali on je u olujnom oblaku - nema
ga...popio je nevidljivu tintu!
Na visini nešto mrvu višoj od 3000 m, skidamo cucke i vraćamo se, kao i
cijela grupa ispred nas. Jednostavno, nije za vrh. Skijanje dolje do
Villachera čisto ludiloooooo, tvrdi, zaleđeni glečer u svom pravom izdanju!
Ufff, zaleđeni osmjeh bi okružio glavu da nema uši koje smetaju. Ispod kuće
preživljavanje-gnjili,teški snijeg koji ne oprašta greške. Brzinom
svjetlosti smo pred našom kolibicom gdje imamo i što vidjet. Imamo goste!
Cijela grupa, od 10 austrijanaca se doskijala i sjela ispred. Otapaju se u
zavjetrini, jer smo svi skupa pothlađeni od vjetra, jedu, piju-prava gozba!
Nadamo se da se neće dugo zadržati jer su nam vreće još unutra, a glupo nam
je ući pred njima. Kakšna napaka! :)Ne znamo kako će se gledati na to - na
naše Balkanske običaje, gdje možeš uđi! Ana se pravi da joj nije dobro, pa
sjedimo s njima ispred. Gledaju kroz prozor i komentiraju da su nečije
stvari unutra, ali to se nas kao ne tiče. He, heeee - kakva glupa situacija!
Napokon, nakon sat vremena, odlaze, mi se kompletiramo i u Sherpa stilu
nastavljamo silazak i tabananje u pancama po beskrajnoj šumskoj cesti. Tek
kada smo zatvorile vrata auta, shvaćamo da napokon, nakon 2 dana više ne
čujemo zvuk vjetra i ništa nas ne izbacuje iz ravnoteže. Još jednom, po ne
znam koji put, plaćamo danak krivoj prognozi po kojoj je nedjelja trebala
biti bez vjetra i topla, ali nema veze. Poštena kondicijska tura sa
polu-odličnim skijanjem!
Slike odnia vitar malo icpod! :)
Ja bi svoju lijevu nogu nazad.jpg
Što ima za večeru.jpg
Gletcher ispred nas.jpg
Welcome to sojenica.jpg
Sherpe startaju.JPG
Ana u kužini.JPG
Gdje je Ana....JPG
Rani start prema vrhu.JPG
Nastaviti ili se okrenuti....JPG
Hochalm u olujnom oblaku negdje ispred.JPG
Naši austrijski gosti.JPG
created by: zeljeznicar @ 2011-04-12 09:51:02
|
|
|
|
|
