 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Lito ide dalje / Paklenica
From: Rene Lisac - [email protected]
Date: Mon, 14 Nov 2011 17:07:03 +0100
Ovo je već četvrti put ovu jesen da si kažem kako je ovo bio zadnji idealni
vikend za penjanje u Paklenici... no sad nekako više i nisam siguran u to.
Uglavnom, na Orsatovu inicijativu Stipe, Jelena, Mario i ja pakiramo u
petak put Devnjače, Stipe vadi cijeli šaržer svijeća i radi od Deve
Betlehem dok Mario i ja pokušavamo izvući od Jelene najdublje slojeve
vlastitih identiteta. Naime dobila je zadatak da kao profesionalna
'šumarka' svakome od nas dodijeli pa jednu biljnu vrstu. Taman komentiram
kako svaki put uživamo komforu prazne Deve, lagano tonemo u san, kad dvije
lampice: naravno zaboravili smo i na Orsata i Sinišu. Sat vremena kasnije,
već duboki san: "Dobroveče, Milas", i za njim Zoltan, slažu zaručnički
ležaj pod baldahinom spremajući se za Bračni smjer sutradan. Večer iza je
Zoltan spavao u autu, što se sve desilo bračnom možda nikad nećemo saznati,
ali se pričalo da je bilo šaranja (sa osiguranjem!). Dva sata iza, sad u
totalnom bunilu: "tko su sad pak ovi troje što mi spavaju iza glave?!?"
Ukupno 11.
Jelena i ja idemo u Brahma (kad je već Milas poslao onaj članak o Dragutinu
za inspiraciju), dok Stipe i Mario slažu kobasicu preko Sjevernog rebra u
Akademski. Orsat i Siniša u Jenjavoga. Smjer nam je tekao oboma glatko, sa
76metarcem smo spojili sve moguće cugove, osim detalja koji me nakon svih
silnih 4orki dobro bubnuo u glavu. Grleći one previsne glonđe uglavljen u
pukotinu jasno sam mogao vidjeti Dragu kako ih ispušta iz zagrljaja i tone
u bezdan. No, s druge strane, pogled na ukopčani spit lijevo, pa hop cup i
vani. Kako smo se razdvojili dolje u kanjonu tako se i ponovno susreli na
vrhu, izležavanje na kršu i po zalazećem suncu niz Đuzu.
Kulinarija na parkingu, malo Dinko, murja i opet Deva, sada je još tu i
Vlado s tri curke. Čini se da je ono troje od jučer je zbrisalo, kao i
Zoltan, pa nas je opet 11. Stipe i Mario idu prema Zubatcu i Izduženom
rebru u šetnju po suncu (apsajlaju iz 2.zuba i nastavljaju po rebru), dok
Jelena i ja umjesto u Barba Antinom završavamo u Danaji, pa pokušavamo
produžiti i po bridu za veliki čekić. Prva tri cuga brida totalno
oduševljenje, eksponiranost na eksponenciju. Na drvetu ipak ne idemo dalje
(zaboravio tenisice na stupu, a i Jeleni pomalo dost), nego koristimo
priliku absajlat na stup s 200m vertikale ispod guze. Maestralno! Sunčanje
na stupu, par sportskih u kanjonu i za Gospić gdje nam Jelena uz okuse
pizze otkriva tajne biljke koje ocrtavaju svakog od nas.
01 parking-moonlajt-aoz-brending.jpg
02 deva---vecernji-ambijent.jpg
03 sakralni-detalj.jpg
04 jutarnja-scena.jpg
05 u-spomen-na-Dragu.jpg
06 drage-nam-cetvorke.jpg
07 Jelena-prema-detalju.jpg
08 pod-detaljem---ozbiljno.jpg
09 u-detalju.jpg
10 nad-detaljem-stand.jpg
11 hajmo-van.jpg
12 izlazne-ploce.jpg
13 huraa.jpg
14 jup-hohoho.jpg
15 lito-ide-dalje.jpg
16 precka-brida-za-velki-cekic.jpg
17 prema-djuzi.jpg
18 stablo-na-3.standu.jpg
19 abseil-u-bezdan.jpg
20 zanjihalo-prema-stupu.jpg
21 osigurali-si-klopu-na-spitove.jpg
22 ajleluja.jpg
created by: zeljeznicar @ 2011-11-14 17:11:01
|
|
|
|
|
