Što: Iva čeka izlazak sunca na Bivku pod Grintovcem
Foto: Tomislav Novak, 2010.

From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Mon, 2 Jan 2012 10:57:54 +0100

Htio sam da budu na Križu, ali od toga nije bilo ništa. Nije išlo! Ne, nisam prakticirao nikakav sadizam i nekog razapinjao. A nisam niti gledao nekakav horor u kojem je glavni negativac tek do pola uspio u svojem naumu. Baš ništa takvog. Križ o kojem se radi najbliži je susjed Stenara, koji je opet najbliži susjed Triglava, a ne izum na kojem su završili Spartak i njegovi jarani. A pod 'nevinom dječicom' ne mislim na sudionike izleta, tj. Beru i sebe. Da sam htio referirati na nas, izvještaj bih nazvao, recimo: 'Mačak u gojzama i Bero od 7 milja'. Naprosto se radi o tome da je dan na koji smo išli na izlet, tj. prošla srijeda, po katoličkom kalendaru posvećen nevinoj dječici. A stvari su išle otprilike ovako.

Ispočetka bješe Berina nenadana ideja, pa zatim riječ, o kojima i nisam imao previše vremena razmišljati pa sam pristao. Hm, trebalo se malo genuti u prava brda poslije dužeg vremena i potrošiti sve kalorije nakupljene za vrijeme Božića, te pobjeći iz zagrebačke magluštine. Krenuli smo za moj ukus prerano, u 4,30h, i u Mojstrani se našli oko 7h. Tamo još nije ni svanulo, pa smo hodati započeli po mraku. A zapravo nismo trebali jer je cesta (iako na njoj stoji znak zabrane prometa) bila prohodna skroz do Aljaža i nekoliko je automobila prošlo kraj nas. To nas je koštalo dva sata, ali nam je otvorilo apetit za doručak kod Šlajmerice (tj. uništavanje božićne puretine). Time je došlo malo dodatne energije za strm uspon do Bivka IV, a meni je to stvarno bilo dobrodošlo. Naime, pošteno sam se izmučio unatoč tome što je do gore sasvim pristojna prtina, a snijeg je uglavnom dobar (dobrim dijelom korast i drži ljudsku težinu, a tek u donjim dijelovima mekši). Pređe se i preko jedne solidne lavine, budući da su nedavne topline skoro skroz očistile vršne padine Dolkove špice i Škrlatice i ono što je bilo gore, završilo je stotinama metara niže. Do bivka sam stigao u 13h, a Bero nekih 45' ranije i već je bio zbrisao prema Dolkovoj špici ne bi li ipak možda dospio na neki vrh. Ja sam u dolini još snivao da odem bar na Križ, no više mi se nije dalo niti to. Radije sam ostao odrijemati u bivku i tako pričekati Berin povratak. Srećom, to i nije dugo trajalo jer mi je partner brzo zaključio da će do vrha teško stići na vrijeme za povratak po danu, a i uvjeti baš nisu bili najbolji. Slovenci koje smo usput sreli bili su manje ambiciozni i mudriji: došli su dan prije, prespavali i onda došli na Stenar i Križ.

Povratak do Aljaža bio je brz, ali tortura je uslijedila nakon njega do Mojstrane. Kako nas je uhvatio debeli mrak, nismo više htjeli kroz Galerije nego smo cijelo vrijeme tabanali po asfaltu (ili zaleđenom makadamu, što je već to bilo). Uh, teška gnjavaža! Ali smo se zato nagradili u prvoj birtiji: litrama radlera i pizzom. Pasalo je. Na žalost, zato više nismo stigli zaviriti u Mlačcu provjeriti u kakvom su stanju umjetni slapovi. Ali čuli smo da se dobro drže i možda bi se raspuštena dječica sa zadnje škole uskoro mogla povesti onamo.

A jučer sam se već našao u drugim krajevima, u Ćićariji, kod doma na Koritima i obližnjem Županj vrhu (1139m) - tek toliko da se iskoristi prekrasan, sunčan dan i novi period započne u planini.

Sretna Nova svima!

Neven