Tko: Anita i Iva
Gdje: Cho la pass, Himalaja
Foto: nepoznati sherpa, 2006.

From: Rene Lisac - [email protected]
Date: Mon, 16 Jan 2012 19:29:41 +0100

U subotnje poslijepodne smo se Sanda, Vlado, Slavek i ja uputili prema Tamaru. Lagana nočna šetnja uz vedro nebo po -10 rađa i ideje da se ode (bar oni koji su ponijeli vreće) spavat na bivak pod Kotovim sedlom, no sve završava uz hajdine delicije u domu. Nisu nam dali jeftinije skupno ležišće jer je kao tamo hladno, pa smo zauzeli skuplju sobu, isto hladno. Ustajanje 4:30, kretanje 5:30, predvodimo tihu kolonu lampica po idiličnoj dolini prekrivenoj zvjezdanim nebom. Svi smo neobjašnjivo ozebli ulaskom u Ozebnik iz kojeg na jutarnje sunce izlazim u 8:45, skupa s slovenkom koja namjerava skijat s vrha Jalovca. Slijedi Sanda za 15 min te Vlado i Slavek za 45. Sunčamo i odmaramo, bacamo poglede na prekrasno zasniježeni Veliki Ozebnik....odnekud se pojavljuje Dropuljić. Zanimljivo. Skupa penjemo vrh, stopinke su do gore, osim par metara suhe i zaleđene ploče taman gdje su i sajle. Oko 10:30 smo svi na vrhu, na silasku susrećem Daroslava. Na vrhu ozebnika eto Graha. Obzirom da je tek oko 11:30 nisam izdržao, već skije na leđa i uz Slavekovu opasku da je to S6 koji skijaju samo Marijana & Marko... brrr..., prema Velikom Ozebniku. Nakon prvih 100-tinjak metara i 20min propadanja domogao sam se stijene sjevernog hrbta i po tvrdom snijegu i ledu s alatima za 10-tak min se našao na vrhu. Spust počinjem otpenjavanjem gornjih 10m koji su bili skroz ledeni i ulazim u središnju flanjku s dubokim pršićem. Iako nagib nešto iznad 55st stavljam skije i lagano otklizavam prema desnom dijelu padine kako bih se sklonio s ispostavljenog dijela koji pada prema provaliji. Dio, još uvijek jednako strme prečke na koju sam došao, je vjetar očistio od pršića pod kojim je mjestimično ledena podloga - stajem i uzimam alat u lijevu ruku kako bi sigurno otklizao i taj ledeni komad. Slijedila je druga polovica flanjke s nešto manjim nagibom i udaljenija od provalije... 3-4 zavoja po duuubokom pršiću i klizanje u dno padine. Uvjeti zapravo i nisu bili loši i netko iskusniji s nabrušenim skijama bi to izvozio u komadu, no za mene je to bilo ipak malo tu mač :) Na prijevoju me, uz ostalu publiku, sad već čekaju i Danko i Kaštela! A i Pado se lagano spušta s vrha... pravi hrvatski dan na Jalovcu! No tek sad kreće pravi užitak, skoro 1000m spusta po 30-40st: jedan po jedan se nas četvoro strmoglavljuje u Jalovčev ozebnik, sve evidentira Slavekova kamera montirana na kacigu. U Ozebniko tvrdo ali ugodno, dolje pršić s mjestimičnim kložama. Oko 13:30 smo kod Doma, mala pauza, skijamo skroz do auta u Planici i još po danu povratak za ZG. Obzirom na generalno stanje sa snijegom, usudio bi se reći da nije bilo u Slo bolje ski destinacije, vrijeme savršeno, hladno ali bez vjetra i oblačka. A i ekipa posebno super; planina nas je ovaj put počastila na svim nivoima...

Sve fotke:

https://picasaweb.google.com/rene.lisac/JalovecINjegova2Ozebnika#