penje: Dražen Đimoti
smjer: Danaja, VI-, 120m, Paklenica
foto: Nikola Derežić, 01/2005

From: Nikola Derežić

Date: Mon, 25 Jun 2012 12:39:46 +0200

Elem,

ovog produženo vikenda smo proveli dva predvina dana na Dabarskim kukovima (a neki i više).

Suprotno očekivanjima vremenski uvjeti su bili orihvatljivi ... u nekim trenutcima je čak bili prohladno, pa su neki ljudi penjali obučeni u Ikea torbe i C&A vrećice ... no to bi bila tema jednog sasvim drugog izvještaja, koji se nadam da će napisati protagonisti tih događanja.

No hajde da krenem u priču najavljenu naslovom. Daklem u petak na večer smo Nociar i ja dogovorili da bi slijedeći dan ići penjati Austrijski greben, u čemu će nam se kao treća pridružiti Karmen.

Slijedećeg jutra oboružanim fotografijama smjera skinutih sa interneta (Ivankin izvještaj) krećemo prema stijeni. Sa staze koja od doma vodi prema stijeni vrlo lako smo uspjeli prizor pred nama upariti sa onim na slikama. Skrećemo sa staze i ulećemo u gustu šumu.

Nakon par minuta bauljanja dolazimo do stijene, gdje nastaju problemi jer nismo sigurni kamo dalje. Kroz guste krošnje ne vidi se apsolutno ništa, pa fotografije postaju poprilično beskorisne. Odlučujemo se po jednom laganom žljebu uspesti iznad šume, ne bi li uspjeli ustanoviti gdje smo, a gdje bi trebali biti. Uspeli smo se do vrha jednog grebenčića, no i dalje ne znamo ništa - fotografije smjera u slikane iz potpuno druge perspektive, pa ih je nemoguće povezati sa onime što vidimo.

Ostavljam Matiju i Karmen dok se spuštam nazad na stazu, ne bih li u drugom pokušaju uspio ustanoviti gdje smo to krenuli. Stigavši na planinarsku stazu potvrđujem samo ono što sam znao i prije - identificirao sam greben. Međutim ne uspjevam utvrditi gdje sam ostavio Karmen i Matiju - zaboravio sam im reći da ne mrdaju sa vrha grebena.

Bez nekakvog pametnog zaključka ponovo prolazim kroz borbu sa žbunjem i nakon malog gubljenja ponovo stižem do istog mjesta pod stijenom i pridružujem se čekajućem dvojcu. Izvješćujem ih o svojim nalazima, te pokušavamo oboružani nepostojećim novim informacijama dešifrirati kamo dalje.

Zaključujemo da nemamo pojma gdje smo, no i to da stijena iznad nas izgleda sasvim penjiva. Stoga se odlučujemo nastaviti dalje logičnom linijom uspona.

Sa livadice na kojoj smo sjedili iznad nas se uzdizao strmi pločasti stup, do kojeg je vodilo oko 40m položenog laganog terena. Matija je potegnuo prvu dužinu težine maksimalno tri, sve do pod dno strme stijene. Tamo smo se izmjenili u vodstvu.

Idući cug je vertikalna ploča opremljena ljuskama i đepićima. Mogućnosti za postavljanje međuosiguranje ima dovoljno, iako je upitno bi li međuosiguranja u prvih nekoliko metara izdržala pad. Naime većina ljuski je bilo dovoljno samo ružno pogledati da se skroz dezintegriraju, na opće veselje Karmen i Matije par metara ispod. Stanje stijene koje smo zatekli dalo bi naslutiti da ako se itko ikad njome penjao, to je bilo jako davno.

Popevši 40-tak metara našli smo se na vrhu tornjića. Pred nama se napokon otvorio pogled i uspjevamo otkriti gdje smo. Austrijski greben se nalazio 100m lijevo od nas, dok mi penjemo sasvim drugi paralalni greben, odijeljen dubokom obraslom jarugom.

Kamo sada dalje? Razmišljamo da se spustimo u jarugu, pa da pokušamo preprečati do 4. štanda Austrijskog grebena, odakle bi nastavili sve do vrha Rujučinog kuka. No ipak se odlučujemo popesti do vrha grebena u kojem smo se trenutno nalazili, ne bi li vidjeli postoji li možda koja bolja opcija.

Matija povlači još jednu kratku dužinu, kako bi nas preko usjeka odveo u nastavak grebena. Tu pronalazimo par odličnih pješčanih satova, idealnih za abseil u jarugu. Taman kada smo se spremali krenuti spuštati, začujemo Matkov glas ... kaaaj!? Nismo pojma imali da se u stvari nalazimo u razini ceste, oko 40 metara horizontalne razdaljine.

Odustajemo od forsiranja Austrijskog grebena i odlučujemo izaći na cestu. Sa pješčanog sata absajlamo desetak metara u jarugu na položeniji teren, odakle šećemo uz pokoje penjanje i otpenjavanje sve do ceste.

Sudeći prema stanju u kojem smo zatekli smjer, a i prema tome da ga nismo našli niti u jednim skicama, zaključujemo da smo potegnuli prvenstveni, pa ga nazivamo "Greben za kretene", u spomen na sličnoimenu biciklističku turu "Od Zagreba do Atene, za kretene".

Skica smjera se nalazi u attachmentu (dorada Ivankine skice), a slijedi opis:

PRISTUP

Do smjera se dolazi stazom koja vodi od doma prema Rujičinom kuku. Sa te staze je moguće identificirati dva grebena razdvojena šumovitom jarugom. Smjer prolazi desnim grebenom. Nakon što staza izbije na livadicu, sa staze skrećemo lijevo u gustu šumicu. U šumici se penjemo desno pod stijenu, koju slijedimo sve do lagane zajede visoke 4m, iz koje rastu 2-3 stabalca. Uspinjemo se kroz tu zajednu na policu, pa nastavljamo gore pa desno do livadice na rubu grebenčića (ispod kojeg smo do tog trenutka hodali).

Iznad sebe možemo vidjeti 40m položenog terena iznad kojeg se izdiže širi obli stup.

Do ovog ulaza u smjer bi se dalo doći i tako da umjesto hodanja greben krenete penjati od samog početka - njegove najniže točke. No tone znam kako izgleda, pa ne mogu niti opisati.

PRVA DUŽINA(ocjena III, 40m)

...kreće preko položenog terena - postoji bezbtoj opcija. Cilj je stići podno stupa. Na stupu se već izdaleka vidi kuda bi se moglo proći - biz ljuskica, džepića i pukotina s lijeve strane.

DRUGA DUŽINA (ocjena V, 40m)

Kreće sa razvedenog terena podno stupa preko jednog stabalca koje raste iz same stijene. Oko 2m iznad stabalca se nalazi pothvat u koji je moguće uvaliti manji friend. Smjer ide ravno gore, pri čemu vrludate koji metar lijevo-desno, tražeći što bolju ljusku za uhvatiti. Pazite da nešto ne odvalite partneru na glavu - stvari nisu tako čvrste.

Nakon desetak metara smjer skreće u lijevo prema žbunu koji raste iz stijene. Od žbuna se vraćate nazad desno preko kratke poloče do idučeg žbuna - tu ćete se naći na krijesti grebena. Tu negdje treba napraviti štand. Žbunje nije osobito dobro, no može se naći pješčani sat i mjesto za pokoji friend i čok.

TREĆA DUŽINA (ocjena IV, 20m)

Prečate uz greben u uzak procijep koji vas dijeli od nastavka grebena, s vaše lijeve strane. Prebacujete se preko i ciljate prema drvu koje se nalazi u blizini vrha grebena. Prolazite iznad drveta, te otpenjavate oko 2m (lagano) do velikih pješčanih satova s lijeve strane. Tu možda nađete plavičastu gurtnu koju smo ostavili za abseil.

IZLAZ IZ SMJERA

Sa zadnjeg štanda absajlate nekoliko metara lijevo prema jarugi, do razvedenog terena. Tu možete slobodno spremiti užeta, te nastavljate po laganom razvedenom terenu desno gore. Nakon kratkog detalja težine III stižete u šumarak u kojem skrećete malo lijevo, pa desno prema cesti. Otpenjavši oko 5 metara spuštate se na cestu.

OPREMA

Od opreme osim gurtni trebat će vam set čokova, friendova, a i par heksova će dobro doći + jednu gurtnu koji ćete žrtvovati za abseil.

-- Pozdrav,

Nikola