 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Noćni Velebitaš
From: Matija Nociar - [email protected]
Date: Mon, 13 Aug 2012 21:22:38 +0200
I tako odlučili mi da bi mogli ovaj vikend nešto otpenjat i uputili se na
Paklenicu u subotu rano ujutro. U autu smo išli Matko, Kova i ja, a tamo su
nas već čekali Rene, Milas i Gruba. Malo nas je zeznula gužva i radovi na
cesti pa smo stigli kod Dinka tek oko pol 12, pokupili Grubu i krenuli
prema parkingu. Za to vrijeme Rene i Milas su već penjali Klin.
Kova i Gruba su odlučili ispenjati Barba Ante, a Matko i ja odlučili,
unatoč tome što već debelo kasnimo, otići i iskušati se u Velebitašu. Na
putu do smjera su već počeli lagani problemi, jer je meni počela bez
ikakvog razloga curit krv iz nosa. To nismo uzeli kao znak da možda ne bi
trebali ući u smjer pa smo nastavili dalje i malo su nas turisti čudno
gledali jer je meni u nos bila nagurana papirnata maramica a ruke krvave :)
Konačno dolazimo do smjera i ulazimo negdje oko 2. Prvi cug je bio moj i
moram priznat da sam se dobro namučio u tom 5b i čak morao sjesti par puta.
I tako išli smo cug za cugom sve do detalja smjera 6a+ cuga. Matko je išao
prvi i pokušao je slobodno ali nije mu išlo od prve, a s obzirom da smo
bili u stisci s vremenom odlučili smo da ćemo to istehnicirat i nastaviti
što brže dalje. Činilo nam se da sve to ide relativno brzo dok u jednom
trenutku nismo skužili da smo izgubili dosta vremena i da se polako počinje
spuštat sunce. U tom trenutku bio je red na Matka da povuče cug ali ga je
uhvatio grč u nozi koji nije baš prestajao. Do kraja je bilo još 4 cuga,
ulazimo u neku duplju a mrači se već opasno, pa smo odlučili da ću ja
voditi sve ostale cugove. Šlag još na svemu tome je bio taj da je Matko
zaboravio uzeti svoju čeonku pa smo imali samo jednu. :)
Moram priznat da je penjanje po mraku zanimljivo ali ne bih to baš
ponavljao ako nemoram :) Matku je bilo vjerojatno zanimljivo u mraku iza
mene slijedit samo uže bez da vidi gdje zapravo ide. I još je naravno da ne
bude baš sve jednostavno i puhala bura pa smo se jedva i čuli. Da ne dužim
previše uspjeli smo to ispenjat. Fulao sam tu i tamo koji spit i malo
skrenuo u jednom trenutku na neke položene radijatore, štandao na nekim
glonđama i drveću ali došli smo do vrha uspješno i pomalo dehidrirani u 10
navečer.
Gore je već poprilično puhalo pa smo se nabrzinu spremili i još jednom
provjerili u svim flašama da li ima još koja kap vode i lagano krenuli
planinarskom stazom dolje, Matko čak malo i šepajući.
Uglavnom stigli smo dolje živi i zdravi sa jednim novim iskustvom i nemamo
ni jednu sliku za priložit jer nije baš bilo vremena za naslikavanje, pa
evo jedne zajedničke slike tog magičnog naveza sa nekog drugog uspona :)
nocniNavez.jpg
created by: zeljeznicar @ 2012-08-13 21:26:01
|
|
|
|
|
