 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Kanjavec THE 3rd
From: Rene Lisac - [email protected]
Date: Thu, 31 Jan 2013 20:09:14 +0100
Postoji nekoliko "zašto" bi zimski turno ski izlet na Kanjavec bio jedna za
Julijce vrlo konkretna tura, no iz samo jednog jedinog razloga je ideja da
ovaj prekrasni siječanjski vikend odaberemo baš taj cilj meni ulijevala
strah u kosti. Naime već dva višednevna pokušaja Kanjaveca završila su
bauljanjem po razvedenom triglavskom ambijentu, i na kraju nikakvom
skijačom. Prvi puta 2010. su nas osujetili oblaci i gubljenje po bjelini,
drugi puta 2011. su to bili nemogući južni snježni uvjeti... ovaj puta smo
si uzeli i petak, da preko Komne gdje prespavamo domognemo se u subotu
Hribarica i Zasavske Koče, što nas stavlja u dobru poziciju za Kanjavec u
nedjelju. Ideja da nas ovaj puta, kada su lavine tek spuštene s 4 na 3,
negdje pred Hribaricama dočeka prelavinozna prečka i da se moramo vratiti
istim putem natrag, je meni djelovala apsolutno jezivo. Stavio sam oba
kvarka na već preko 15 kilski ruksak & try to stop me zis time!
Kretanje iz Zagreba bila je već epopeja za sebe, ali oko 18:30 Jasminka
Vlahović, Željko Žarak, Vanja Starčević, Alan Buhin i ja kotrljamo se prema
Bohinju u Alanovom Navara tenku. Tek u 21:30 krećemo s izvora Savice prema
Komni, oko 23h presrečemo veseli nacvrcani bunch slovenaca koji je nakon
gledanja rukometne tekme u domu ignorirao sempertine strmog planinarskog
puta i jednostavno se kotrljao kroz duboki pršić niz brdo. I uz moje
inačenje slovenskoj marki koja kaže 2 i pol sata stižemo točno u ponoć Alan
i ja gore, neki nešto kasnije. Zagrijana prostorija za opremu i sušenje,
vesela ekipa u domu, topla soba, fotkanje oko doma - tek oko 9h ujutro
krećemo prema dolini triglavskih jezera.
Ono što sam očekivao da će biti najdosadniji dio puta pokazalo se kao
plutanje u nevjerovatnom ambijentu zasnježenih stabala i pršićem
prekrivenih formacija. Gablec na koči pri jezerima i dugo prečenje po
desnoj strani doline vodi nas taman u sumrak na Zasavsku koču. Dolazimo u
kratkim rukavima, no vrlo brzo kreće ozbiljna frižiderizacija, vani -10, a
u simpatičnoj zimskoj sobi prava obiteljska atmosfera, topi se snijeg, kuha
se na 3 lonca, juhice, kašice, paštice, čajeki - plinska lampa drži
atmosferu, a i temperaturu na +3+4 stupnja.
Ujutro je temperatura u sobi pala na oko -2 pa smo (neki) odlučili imati
cijeli doručak u krevetu. Nešto iza 8 grabimo prema Hribaricama, bez straha
od lavina obzirom da su se slojevi dobro povezali: lopate smo upotrijebili
isključivo za izradu usputnih ćenifa, a kvarkovi su ostali nedirnuti na
ruzaku. Rijetka i visoka naoblaka nije bila nimalo prijeteća, već je samo
stvarala jednu posebnu atmosferu i poglede s Zapadnog vrha Kanjaveca na
kojeg izlazimo nešto iza 10:30. Dobijam dopusnicu da ispenjem na
njegov istočni blizanac i odskijam njegovu lijepu flanjku. Nazad na
Hribaricama dobio sam pak priliku da spojim ugodno sa korisnim i sa
istovremeno nužnim: Vanji je ispao cucak na pol Kanjaveca i svi su nekak
gledali u mene. Užitak ponovnog uspona i spusta bez ruksaka uz pronalaženje
zagubljenog cucka (detektirali ga teleobjektivom) na taj način upario se s
mojim barem djelomičnim iskupljivanjem Vanji za svu nervozu koju mu svojim
fazonama redovito priuštim na turama.
Skijanje u dolinu je bilo nestalne kvalitete, odabrali smo spust za Debelim
vrhom na planinu v Lazu, zatim planina Blato i po cesti do stare Fužine.
Minimalno 2-3x trebalo je ponovno na cucke za savladati omanje prijevoje, u
gornjem dijelu izmjenjivali su se pršić, kora pa negdje čak i izvrsna tvrda
podloga. U šumi naravno pršić i uz malo navigacijskih sposobnosti kroz
gustu crnogoričnu šumu dalo se fino nauživati. Vrhunac je nastupio dolaskom
na cestu koja je pružila 7 kilometarski spust po izvrsnoj podlozi, dijelom
zaravnatoj za sanjkaške spustove. Kilometar hodanja po asfaltu do Stare
Fužine, taksi do Savice, u Markaciju po nove dereze (na negodovanje nekih
koji su čak zabranili drugima da se ide jest jer smo već fest kasno s
povratkom, nomina sunt odiosa :-), neki domov, a ja na glazbenu probu na
velesajam do 1 ujutro (ma bravo)... Izvrsno raspoložena ekipa unatoč
zapravo vrlo napornoj turi, isplatilo se biti uporan: treći put Kanjavec je
pao pod našim skijama, i pružio jednu baš autentičnu Julijsku (avan)turu.
Fotke su na picasi, bio sam prilično trigger happy ovaj puta, ali s
razlogom! :-)
https://picasaweb.google.com/rene.lisac/KanjavecJulijskaAvanTura#
00 jutro na Komni.jpg
01 zaveslaj u bjelinu.jpg
02 Željko prema dolini jezer.jpg
03 cudesna suma.jpg
04 sail.jpg
05 secer prema Prehodavcima.jpg
06 Ko mu je dao da precka tak visoko.jpg
07 zalaz na zasavskoj koci.jpg
08 zimska soba i orion.jpg
09 dorucak u krevetu.jpg
10 Prema hribaricama.jpg
11 izlazak na vrh.jpg
12 ekipitza.jpg
13 Željko u akciji.jpg
14 uvijek sa osmjehom.jpg
15 Silaz Uz bocni vjetar.jpg
16 Debeli vrh i freeride.jpg
17 teska skijaca sa lazovskog prevala.jpg
18 jurnjava niz cestu.jpg
created by: zeljeznicar @ 2013-01-31 20:11:01
|
|
|
|
|
