AO HPD ŽELJEZNIČAR - Ali Velka Baba i 9 ajduka

Penjač: Rene Lisac
Gdje: abseil sa Stupa, Paklenica
Foto: Jelena Mazor, 11/2011

Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj

	Arhiva novosti
	Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

	Paklenica - Klin free

	Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek

	Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede

	Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi

	Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

vi ste ovdje: home > novosti > ali velka baba i 9 ajduka

Ali Velka Baba i 9 ajduka

From: Rene Lisac - [email protected]
Date: Mon, 17 Jun 2013 23:07:26 +0200

Bilo je više vrijeme za prvi ovogodišnji korak u Alpe, u suho - ovu nedjelju: gotovo mjesec i pol kasnije nego smo to učinili Stipe i ja prošle godine u Koglu i Štruci. Ovaj puta 8 hajduka Milas, Lux, Marokanac, Matko i ja (AOŽ) te Jergović, Sven i hajdučica Goga (AOV) navalismo na Veliku Babu iz Jezerskog. Obzirom na dužinu odabrane Nove Centralne (700m), izlazak iznad 2000m u još uvijek snježne uvjete (isti dan je bilo ski natjecanje na ledeniku pod Skutom), zahtjevni silazak (3h) i činjenicu da je svima osim Milasu i meni ovo bila prva alpska penjača, postojanje spitova u smjeru nimalo nije umanjavalo istinski alpski doživljaj. Osim što smo htjeli ne htjeli bar 5 puta stajali na putu, kombi masovka nosi sa sobom i jedno neizbježno veselje kolektivnog putovanja, Milasova bela kočija lagano se kotrljala u nedjeljnim jutarnjimm satima prema tovarnoj žičnici iza Jezerskog.

Matko i Jergović odlučiše napasti Babu pjehe po normalki, Lux i ja u jednom speedy navezu koji penje paralelno, Sven i Goga u klasičnoj navezi, a Milas u grozdu s 2 opasna lika navezana na dva halfa ispod njega, podmuklim marokanskim uličnim mafijašem, i Draganom odvaljenom od susjedne planine koji svakih nekoliko urla nešto divljački. Izgledalo je više ko da Milas bježi od te dvojice koji ga naganjaju šakama i čakijama.... Uglavnom u smjer smo kao najbrži ušli Lux i ja i već na 1 štandu se zabili u 2 slo naveze. Uz njihovo odobravanje (poslije im je možda bilo žao što su pristali :-) pregazili smo ih u dužini od 70tak metara uspona no nakon još toliko opet se zabili u nove 2 naveze, ovaj put austrijanaca. Tih prvih 8 dužina smo popeli u 1 cugu, susrećemo se Lux i ja na štandu i ponavljamo proceduru: možemo li mi uz vas, pa možet.... wušššš, odrali i austrijance. Nismo našli napete detalje koje spominje Nikolina skica, ali smo fest uživali u prekrasnim monolitnim pločama. Unatoč detaljnom opisu kad smo trebali u 3. (našem) cugu popeti ostatak smjera, uspjevamo 2 puta zaflaksati. Lux vodi taj zadnji cug i uleti u neko zelenje, austrijanci ga fino puste i niš mu ne govore i podmuklo nas pregaze dok se on vratio iz tog grmlja. Nastavlja ih dalje slijediti, čak i kad su oni promašili štand i skretanje u kratki žljeb desno te nastavili po nekoj rampi previše lijevo. Uočavam grešku ali udaljen preko 70m od Luxa nema mogućnosti da se vrati tako da izlazimo nekom lijevom varijantom, II-III u totalnom kršu bez nekih mogućnosti osiguravanja. Lux je to izvrsno odradio, prvo na neki zalutali klin postavio T-bloc, zatim drvo, zamka oko glonđe i izlaz u makiji. Unatoč svim peripetijama i gužvanciji za tih 700m trebalo nam je 3:40, izašli nešto prije 14h. Aož rekord Ferber Hren od 3:30 pritom i dalje ostaje neoboren, al obečajemo idući put da ćemo vas zgazit.

Ostalim navezama trebalo je znatno duže, primarno zbog spore 2 slo naveze koja je upravo centralno zaštopala taj brzi pristup do Babe. Nakon 2h čekanja na vrhu Lux i ja ipak odlučujemo na nezavisan silaz i čekanje na ležaljkama osunčane terase koče na Ledinama, u društvu Matka i Jergovića, ričeta i ostalih dobrota postalpinističkog planinskog života. Spust iza ledinskog vrha je bio očekivano zasnježen što je potvrdilo nošenje gojzi i cepina u smjer, ali i pružilo radosti skijanja na džonovima niz padine ledenika. Par sati iza nas pridružuje nam se vesela petorka, jedino je Dragan i dalje urlao.

Izlet je pružio apsolutno sver što se od jedne dobre alpske penjače očekuje: divlji i još uvijek snježni ambijent (smjer je bila apsolutno suha), prekrasnu penjaču u zaista dugom smjeru, alpsku krušljivost i padanje glonđi, oštečivanje užeta (ovo se baš i ne priželjkuje), dobre ali promjenjive vremenske uvjete, dugačke ali panoramske pristupe i silaze, čavrljanja s domarima koji su u mladosti penjali sa slovenskim alpinističkim legendama (to valjda svi pričaju :-) ... ali prije svega predobru ekipu, prateću zajzezanciju i puna srca nakon izleta. Alpe we'll be back!