 |
Dedeki strajks bek
From: Zaviša Šimac - [email protected]
Date: Mon, 26 Aug 2013 10:18:44 +0200 Petak, nakon posla jurim po Svena i Vanju te pravac Topolje, kak bi proveli vikend s bakom i dedom. Već malo prije šest bil sam nazad po Vlatka te smo oko pol sedam pokupili Tomija i nažalost sa suzom u oku ostavili Ivanku u Samoboru. Negdje kod Slunja, nakon što sam već provel četiri sata za volanom, predajem uzde Vlatku, malo smo zbunili lokalne organe reda i mira jer smo dobrovoljno stali tik ispred njih. Pravac Paklenica, stižemo u Peko, šator, klopa i cuga, lovačke priče, spavanje oko ponoći. Sutradan prva ekipa se diže u pet, i Vlatko skupa s njima iako Vlatko i Lahorka te Tomi i ja imamo dogovor tek za šest, ali mislim si morti ga stišće pa je trebal iti na VeCe (posle se ispostavilo kak se zeznul). Dolazimo mi u Paklenicu kad ovi odlikaši još uvijek na parkiralištu, a dobro mislim si ja i prisjetim se one stare - tko rano rani cijeli dan je umoran. Parkiramo u hladovinu i pravac Kanjonski. Moram priznati da me iznenadil jer sam pripremu penjačkog uspona napravil samo iz Čujinog vodiča, da citiram kolonela iz Alo-Aloa – What a mistake-a to make-a! Prvo ocjena nije 3+ već dobra četvroka, možda pak pokoji detaljčić i četiri be, puno realnije su ocjene na plezanje.netu. Drugo Tomi se nakitil opremom, mislim si pa nije on neki balavi šminkerćić da nosi toliko opreme, ali ak posle idemo na Bijelu rampu, OK bu nam trebalo. Krećemo na penjaču, dolazimo pod Kanjonski stoji ploćica 3+, koji 3, pa prva dva cuga su nepospitana, di je tu SPORTSKI smjer koji se zove Kanjonski. Kreće prvi Tomi krčeći ispiljenu šumu ispred sebe, naime netko je popilil sve granje i stabla i onda to sve ostavio drito na pravcu kretanja, pada dogovor da zadnja naveza sve to čisti. Potegnem ja drugi ili treći cug kad iz kanjona odjednom pročuje se buka kamenja i granja. Urličem, vičem da li su svi živi, niš, opet vičem, kad se odjednom čujem - sve OK Lahorka čisti smjer. Nastavljamo dalje. Prolazimo cugove vrlo brzo, malo se čekamo jer jedino je Tomi bio u Kanjonskom pa da se ne pogubimo idemo svi zajedno. Naravno prolazimo cugove koji su i teži i nepospitaniji nego je to napisano u vodiču. U jednom trenutku dolazi Lahorka, puše, crveni se jedva vuče uže, trenje faktora Zava 3/4, pomažemno joj i Tomi i ja, rastežemo Vlatkovo uže kao banđiđamping traku, kad odjednom čujemo KRAJ UŽETA, Vlatko si je malo zaspal na štandu. Nastavljamo dalje i nakon četiri vure izlazimo van. Super sretni, smjer odličan, mrvicu orijentacijski zahtjevan i te teži nego kaj piše u vodiču. Da rezimiramo, nikad ne prati spitove na stijeni lijevo od smjera. Negdje na pola smjera slijedi lagano otpenjavanje i po polici desno. Nakon čega ne iti desno niti lijevo već ravno gore pokraj drveta i spita pa na ploču 4a+, da ne bi mislili kak to nije kanjonski. Zadnji cug po pločama pa desno u kamin jer lijevo ploče su čak i 4b i to je to. Slijedi spuštanac. Na pol puta srećemo odlikaše koji izlaze iz Sjevernog grebena kojeg su popeli skroz do kraja i vele da je super. Tomi i ja nakon kraćeg nećkanja ulazimo u Bijelu rampu, a Vlatko i Lahorka odlaze u Tinin desnu varijantu. Bijelu rampu savladali smo vrlo brzo jer smo štandali tek pri vrhu pod izlaznom pločom, tak da nam je za zadnji cug ostalo tridesetak metara. Super sam se nastavljal opreme, sudeći po količini znoja koju je Tomi ispuštal sa sebe, ali zlatno pravilo prilikom postavljanja međuosiguranja je – dosta prosto pa ne bum to napisal. Relativno brzi silazak, klopa i čekanje predavanja. Oko pet (po Tanjinom satu), a oko pol šest po SVIM ostalim satovima započinjemo s predavanjima, osiguravanje partnera i izrada sv. Bernarda. Odrađeno je i više nego je bilo potrebno (otpuštanje bernarda pod opterećenjem na dva načina i švicarski škripac) ali od viška glava ne boli. Iako nisam mogel baš to zaključiti po pogledima koji su bili upućeni prema Milom vođi i meni dok smo pokazivali. Evo malo špotancije svima koji nisu došli jer misle da oni to sve znaju, e pa ne znate!!! Stoga bi bilo lepo da se nacrtate na tunelu i na Okiću prije nego li počne škola. Večer je prošla u vrlo ugodnom tonu, roštilj, prilozi i cuga sve je išlo super dok jedna osoba (N.D. podaci poznati autoru) nije odlučila gurnuti glavu u kantu punu leda, ledene vode i hladne pive, e pa nemre to sad tak onda su druge dvije osobe (T.J. i Z.Š. podaci poznati autoru) odlučile isto jer nemre sad on biti najveći bedak u kampu. Sve u svemu ugodan vikend. Šteta za nedjelju da nismo stigli odraditi i neko penjanje. Sve u svemu inicijativa dobra te bi trebala biti obvezna za sve one koji misle raditi na školama kako bi nam škola održala vrlo visoki nivo. E skoro zaboravih VELIKO hvala Dadi na hrpi korisnih savjeta i priča iz njegove prebogate penjačke knjižice. Zava
created by: zeljeznicar @ 2013-08-26 10:21:02 / updated by: marko @ 2013-08-26 12:12:29
|
|
