AO HPD ŽELJEZNIČAR - PRVI LED WI4 150m.

Na fotki: Krešimir Milas
Smjer: Dvojni C, V-, A1/IV,III, 900m, JZ stijena Dinare
Foto: Hrvoje Jenei, 03/08

Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj

	Arhiva novosti
	Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

	Paklenica - Klin free

	Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek

	Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede

	Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi

	Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

vi ste ovdje: home > novosti > prvi led wi4 150m.

PRVI LED WI4 150m.

From: Antonijo Begić - [email protected]
Date: Sat, 14 Dec 2013 13:08:03 +0100

Ekipa pozdrav!

Kako sam ovaj vikend spletom nesretnih okolnosti i nerazumijevanjem svemira za moje potrebe ostao kod kuće, zaključih da je pravo vrijeme da napišem jedan izvještaj (dok neki opet penju led u Tamaru). Naime, već neko vrijeme s Reneom udaram cepinima po drvetu u Maksimiru (čitaj: pripremam se za penjanje leda). Shodno tome, prošle subote 07.12. smo se Rene, Milas, Lux, Bojko i ja uputili prema Zgornjem Jezerskom. Skupili smo se ujutro oko 05:24 nakon manje pomutnje s prijevoznim sredstvima i krenuli put Slovenije i već spomenutog Zgornjeg Jezerskog. Nakon određenog broja kilometara dolazimo na cilj. Ispadamo iz auta i spremamo potrebnu opremu. Pristup jedno sat vremena pa uglavnom lošem, "nepredelanom" snijegu. Milas, Bojko i Lux odvajaju se prema svom "Smeru izgubljene rokavice", a Rene i ja nastavljamo prema slapovima u stijeni Čedce.

Dok pristupamo smjeru, gledam slap ali iz daljine sve to izgleda onako...nekako... Dolazimo pod prvi cug, komad leda od 40-tak metara, 80 stupnjeva. Slovenci su već u smjeru. Rene kreće s penjanjem, ja ga zihram, gledam taj komad smrznute vode i pitam se koji k.... ja radim ovdje??? Hladno je, kamenčići i komadi leda padaju po meni, vrijeme je da i ja krenem. U glavi si posložim situaciju: "Opusti se i uživaj" kažem si. Krenuo sam - prvi cug prvog slapa. Zabijam cepine, dereze i skužim da je ovo nešto sasvim drugačije od zabijanja navedenog u drvo. Nema veze, drvo je ipak pomoglo i hvala mu. Prvi metri, listovi gore, dolazim do prve šraube i skužim kako postaviti noge. Odlično, listovi su super, ruke služe. Vadim šraubu i krećem dalje, počeo sam uživati, sviđa mi se. Druga, treća šrauba i dolazim na položeni dio, prsti na rukama su smrznuti, dolazim na štand s grčevitim bolom na licu, prste na rukama ne osjećam, toliko mi je hladno da mi i rukavice smetaju ali nema veze, osmjeh je od uha do uha. Kratki oporavak smrznutih prstiju i krećemo dalje.

Drugi položeniji i lakši cug sam poveo ja na Reneovu inicijativu. Krećem, wooo hooooo, moja prva šrauba. Više nisam na užetu, sad je ono ispod mene. Dolazim do kraja cuga i radim štand, svoj prvi štand u ledu. Vrijeme je zapravo tmurno, konstantno paducka neko kamenje i komadići leda, vjetar zapuše i baca "pršič" za vrat ali nema veze, prsti su super. Dolazi i Rene. Konstantno se družimo sa SLO navezom, ali dolazi i AUT naveza.

Rene je otišao dalje, Slovenci isto, a mene Austrijanci obasipaju informacijama o svojim custom home made Black Diamond Viper cepinima. No, vratimo se mi u smjer. Zadnji cug, 90 stupnjeva, 4 - 5 metara i onda opet položeniji dio. Led je tu potpuno drugačiji nego u prva dva cuga. Voda curi na sve strane. Gledam Renea i Slovence kako oni to prolaze. Krećem i ja, cepine više ne zabijam, uglavnom ih "hookam", fora, i to sam probao u prvom slapu.

Zadnji cug je gotov. Popeli smo "Vikijevu srajčku" WI 4, 150m, za oko 1,5 h, smjer koji je prvenstveno popeo Žan Karničar 05.12.2013.

E sad, vrijeme je za spust... Austrijanci imaju halfove i abseilaju slap, Slovenci i maju neku svoju shemu lijevo od smjera, Rene i ja se odlučujemo za desnu stranu. Krećemo dolje, prvi abseil s nekog drveta u grapu, sve je ok. Nailazimo na prvu "prepreku", nema veze, idemo opet abseilat. Nalazimo drvo na nekoj maloj polici, ispod nas je cca 10-15 metara previsne stijene, desno od nas je led od jedno 5 - 6 metara. Promatramo to drvce i ajde, ima prolaznost, krećemo, drvce ipak nema prolaznost... Tražimo backup, nema ga. Drugo drvo je iznad nas, izviruje iznad stijene. Vežemo matičar za kraj užeta i kaubojskim metodama pokušavamo ga prebaciti preko drveta. Nakon 10-tak minuta smo i uspjeli. Dok smo kombinirali s tim abseilom, gledamo SLO navezu na suprotnoj strani i mislimo si u kakvim li su to oni problemima? Oni su vjerojatno imali isti dojam o nama. Opet smo u grapi, vrijeme je ručka. Opušteno jedemo što smo imali i pijemo malo čaja, a sve to u prekrasnoj dvorani pod svijećama leda. Totalna tišina, mir. Odlično.

Izašli smo iz grape, propadamo, propadamo do kukova, ali što je tu je... Zadovoljština je bila prevelika da bi to pokvarilo čitav dojam ili bilo što drugo tog dana. Dokopali smo se šume, čvrstog smrznutog snijega te hitamo prema autu. Trojac iz "Rokavice" nas čeka. Raspremamo se i krećemo put Ljubljane i put Zagreba. Hmmm, trebam li neki zaključak za kraj....Pa hajde....Nikad zimi nisam radio nešto zabavnije!!! A Zgornje Jezersko, jednostavno, dogodila se ljubav, tamo sam popeo svoj prvi smjer u Alpama u suhoj stijeni, a sada i u ledu, da, to mora da je ljubav.

Toni