 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Izvještaj sa 2. Izleta Zimske škole
From: Nenad Boulder - [email protected]
Date: Wed, 29 Jan 2014 13:13:57 +0100
Izvještaj sa 2. Izleta Zimske škole
U prošli petak nas je sve razveselio dugo očekivani snijeg koji je čak i
Zagrebu napadao do nekih 15 -tak cm. Kako su lavinske opasnosti u Deželi
iznosile 3 i više, odlučili smo se na jednodnevni izlet na zagrebačku goru
- na naše dobro staro Sljeme. Tako smo se u nedjelju našli na parkingu u
6.30h, te se natovareni ruksacima sa kompletnom zimskom penjačkom opremom
uputili Leustekovom stazom prema vrhu. Vesela i razgovorljiva družina u
sastavu Dukši, Josipa, Hrc i ja popela se po zasnježenom putu za nekih 2h
do podnožja Činovničke livade (koja se u zimskom periodu se odaziva na ime
Bijeli spust). Tu je sljedila kratka konsolidacija i rastanak sa Josipom
koj odmah kreće prema dolje dok smo se nas trojica otputili u traženje mjesta
koje bi odgovaralo izvođenju vježbi ledenjačkog naveza.
Odlučili smo se za lokaciju na vrhu prve strmine Zelenog spusta iako je
rahli snijeg od svega 30-cm dovodio u pitanje izradu bilo kakvih suvislih
štandova. Čak je i home-made klin za snijeg kojeg je Dukši izrađivao dan
prije od profila kupljenog u Bauhausu (i o kojem se pričalo dobrim dijelom
uspona po Leusteku) bio neupotrebljiv. Naime bilo ga je moguće zabiti samo
do polovice dužine pri čemu se već i vrlo malom silom jedne ruke isti mogao
povući kroz mekani snijeg.
Međutim, kvaliteta i dubina snijega nisu nas spriječile da odradimo *vježbe
iz ledenjačkog naveza*. Prvo smo počeli sa *navezivanjem* pri čemu je
glavni zadatk bio da se navežemo na način da Hrc i ja imamo na sebi po 2/5
užeta, dok 1/5 užeta ostaje između penjača. Logično, jer u slučaju pada u
ledenjačku pukotinu potrebno je imati duplo više štrika kako bi se moglo
izvršiti efikasno spašavanje. Za 60 m uže to znači da svaki penjač ima na
sebi namotano 24 m štrika, dok 12 m ostaje između penjača. Kao to efikasno
napraviti bez metra (kojeg obično alpinisti ne nose sa sobom na uspone) i
bez odokativnih mjerenja (koja uvijek fulaju barem malo) pokazao nam je
Dukši. I nije odusustao dok Hrc i ja nismo cijeli postupak samostalno
ponovili. Zatim smo taj dio užeta opremili leptir čvorovima - prvi na 3 m
od penjača, zatim svakih 1,5 m - sve po PS-u.
Nakon uspješnog navezivanja opremili smo se prusicima, gurtnama,
matičarima, cepinima, koloturama te počeli sa simulacijom pada i *zaustavljanja
pada člana ledenjačke naveze koji pada u ledenjačku pukotinu*. U praksi to
znači da se jedan od nas dvojice treba zaletiti punim šprintom i preko
dinamički opterećenog štrika po mogućnosti izuti kolegu iz cipela. Potonji
pokušava zaustaviti pad pravilnom tehnikom - pritisak tijelom na cepin
poprečno postavljen preko trupa. Bilo je tu veselih dogodovština o kojima
možete čuti usmenu predaju kad nas vidite, ali da ne duljim - tehnika
zaustavljanja zaista (nakon nekoliko pokušaja prilagodbe) funkcionira.
Naredna vježba bila je postaviti sustav i izvesti *izvlačenje palog penjača
iz ledenjačke pukotine*. Ukratko, ta vježba je za zimsku školu ono što je
sv. Bernard za ljetnu (samo još malo kompliciranija). Prvi korak je iz
zaustavljenog pada prebaciti težinu palog penjača na improvizirano
sidrište. Koliko je teško i komplicirano izraditi sidrište jednom rukom i
slobodnim cepinom dok ti partner visi na užetu najbolje svjedoči
posjekotina preko mog obraza koja nije nastala neopreznim brijanjem nego
slučajnim zamahom cepina pri pokušaju izrade sidrišta u snijegu pod punim
opterećenjem palog penjača na moj pojas. U nastavku procedure provjerava se
prvo sidrište (koje sada drži palog penjača) te se izrađuje tzv. Back up
sidrište. Tek sada može se pristupiti izvlačenju kolege iz pukotine izradom
sistema pomičnih kolotura. U praksi jednu koloturu čini sam pali penjač,
drugu čini improvizacija sv. Bernarda na sidrištu potpomognuta tzv
Švicarskim škripcem. Ovdje ću jos samo kratko iznijeti mišljenje da je
vježba izvlačenja palog penjača iz ledenjačke pukotine dosta kompleksna,
ali vrlo korisna. Naime, za izvođenje vježbe potrebno je poznavati i
razumjeti popriličan broj tehnika- od zaustavljanja pada, izrade sidrišta,
izvlačenja pomoću sv Bernarda, povećanje omjera u sustavu izvlačenja i sl.
U toj vježbi se na ovaj ili onaj način koristi velik broj tehnika koje se
obrađuju u sklopu zimske škole. Zato mislim da bi bilo dobro ovu vježbu
imati snimljenu na neki video materijal, te popratiti sa odgovarajućim
skicama i/ili fotkama iz čega bi se šira alpinistička i planinarska
zajednica mogla podsjetiti ili naučiti ove vrijedne tehnike.
Iako je vježba izvlačenja trajala poprilično dok smo se Hrc i ja
izmjenjivali u ulogama stradalog i spasitelja, ostalo nam je još dovoljno
vremena da nam Dukši održi praktično predavanje o *primjeni različitih
klinova za snijeg, *te da nam demonstrira načine *kretanja po snijegu. *Nakon
uspješnog ponavljanja od strane Hrca i mene završili smo taj dan i krenuli
prema dolje sada već (od strane mnogobrojnih planinara) dobro utabanom
stazom. Put je protekao brzo uz razgovor o svemu što smo radili. Sve u
svemu jedan lijep i dobro iskorišten zimski dan nakon kojeg je zimska škola
završila odrađivanje praktičnih vježbi i spremna je krenuti u prve zimske
smjerove.
Toliko za sada i svima zimski pozdrav,
Nenad
created by: zeljeznicar @ 2014-01-29 13:16:01
|
|
|
|
|
