AO HPD ŽELJEZNIČAR - Zeleniški AOŽ maraton

na slici: Gams na vrhu Skalaške & Gorenjske
gdje: Triglav
foto: Iva Kaštela, 08/2009

Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj

	Arhiva novosti
	Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

	Paklenica - Klin free

	Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek

	Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede

	Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi

	Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

vi ste ovdje: home > novosti > zeleniški aoŽ maraton

Zeleniški AOŽ maraton

From: Rene Lisac - [email protected]
Date: Wed, 19 Mar 2014 13:20:10 +0100

Da će na tome završiti - apsolutno nitko nije očekivao. Sjedeći u 5:30 ujutro pod ulazom grape med Travnikom i Šitami, i pola sata slušajući lavine kako padaju s nasuprotne južno orijentirane strane, Milas i ja samo smo šutjeli i gledali niz mjesečinom obasjanu dolinu Tamar. Milas: "Kad bi na ljestvici od 1 penjemo do 10 bailout... ja sam na 10." Rene: "ja sam na 8." Točno u 6h roknula je lavina i s naše, sjeverne okrenute strane Šita, digli smo se, nazvali Begića i ekipu koja se spremala u Uroševu: "Skupite nas u Planici, idemo na Begunjščicu!"

Svih 6 (Kele, Toni, Sanda, Lux, Milas i ja) nas se utrpa u Keletov supermobil do druge sempertine prema Vršiću gdje smo ostavili Octaviu (Matevž iz Martuljka je večer prije od tamo bio prebacio Milasa i mene do Planice), rošade obavljene i već oko 8:30 smo na Ljubelju. Da nebi bili usamljeni izniodkud izlijeću Kaštela, Željka, Danko, Abičić, Kasum i Danko i napadamo prema smjerovima. Dan jednostavno je morao krenutio nizbrdo: nakon odustajanja od Travnik-Šite, odustajemo i od Kozorogove i Kamnoloma, gledajući kako se živa približava 10C i navezu kako leti iz stijene ravno na snježišće. Nema druge nego Lenuhova i silazak po Zahodnoj/sestopnoj, ja skijam. Sad se več čopor rasipao, Mials i Toni bježe za ZG, Kaštela, Damir i Željka na vrh Begunjščice, a Toni Sanda Lux Kele i ja idemo još odraditi Yilonku. Na pola grape otkrivamo da su ovdje znatno hladniji uvjeti nego u B. Vrtači i nemilice se zapucavamo u komad vertikalnog leda/škripavca. Kratki cug i nalazimo se u nekakvoj kotanji zarobljeni vertikalama. Još jedan tricky vertikalni komad leda i na oštrom grebenu smo. Dijeli nas još strma 70st flanjka do izlaska na greben. Ravno u zalaz sunca oduševljeni izlazimo van - ipak smo nešto popeli i to još si složili pravu malu avanturu! JE li prvenstveno ili ne tko će ga znati, nama je svakako bilo. Na vrh Begunjščice i brzo dole nazad po yilonki. U trenutku je zahladilo i stegnulo sav razmočeni snijeg, nočno skijanje niz smrznutu yilonku opet avantura za sebe.

U domu nas čeka preostala vesela ekipa i uživaju gledajući kako smo slomljeni, oduševljeni i gladni... pa nas hrane. Slovenci najavljuju dodatno zatopljenje ali im ne vjerujemo i odlučujemo ostati još i nedjelju, što znači da sam kao jedini iz našeg auta sa skijama osuđen spustiti se do njega po još jedan ruzak s dodatnim điđama koji smo ostavili dole. 6min skijanja dole 66min nazad gore po mjesečini, nakon svega taj dan zaista točka na i. Padamo u nesvjest na neke improvizirane luftmadrace postavljene u hodnik prepunog doma, a cijelu noć se psihodelično pali i gasi lampa na senzor čim bilo tko mrdne. Prekrio sam s čarapama senzor što je djelomično pomoglo.

Nedjelja dizanje u 6, već u 8 smo Kele, Sanda, Lux, Kasum i ja pod Zeleniškom smjeri za koju smo čuli da je sigurna, ali i Rožićeva smjer je dobila ekstra reklamu. Plan je bio popest prvo Zelenišku, spustiti se desno po grapi sa SZ grebena i ravno ući u Rožićevu, te njom do vrha. Tako i bi, izvrsni uvjeti, u svakoj grapi po jedan strmi skok nafilan škripavcem, ostalo hodanje i u 13h zadovoljno chillamo na osunčanom Velikom Vrhu Begunjščice. Danko je u međuvremenu odsolirao Rožića, dok su ostali turirali pod Vrtačom. Slijedio je još spust do doma Centralnom grapom, prepakiravanje, šus do auta, pizza kod jedne jedine od 3 crkve u Tržiću i ZG. Za pozdrav nam je tokom silaska do auta sletila lavina s B.Vrtače preko smjerova AGT i Kozorogove...

Unatoč svim kritičnim uvjetima vikend je više nego uspio: s moje strane 8 upisa u penjački karton i cca 3500 visinskih metara uspona i toliko ski spusta u manje od 48 sati su brojke koje su me iznenadile, znatno više nego posljedična disfunkcionalnost u ponedjeljak. Da ne kažem cijela ekipa koja je penjala svjetski, posebno mlade zvijeri s prošle škole koje već penju kao male zimske mašine. I standardno dobro raspoložena stara ekipa, urlali smo od smijeha, radili spačke, i sjajili ko žarulje od zadovoljstva nakon uspona...