 |

|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
 |
 |
Rambo
From: Marko Velic - [email protected]
Date: Tue, 25 Mar 2014 15:24:04 +0100
U petak smo se Domagoj, Pero i ja zaputili na jug u nadi da cemo unatoc
losoj prognozi uhvatiti poneki smjer u Omisu ili na Biokovu. S nama je bilo
i Perino drustvo koje je islo na Imbertrek. U petak smo nocili u Sinju
(hvala ekipi na smjestaju) te smo se nakon racionalizacije vlastitih
sposobnosti odlucili za Omis i smjer Rambo.
Iduceg dana vrijeme je obecavalo lijepo penjanje. Imajuci u glavi sve sto
se ranijih godina u tom smjeru dogadjalo prilazim stijeni uz maksimalni
oprez i strahopostovanje. Cak sam razmisljao o tome da uslijed nedovoljnog
poznavanja vlastite forme (za mene je ovo bilo otvaranje sezone) pustim
decke da to odrade bez mene. Krenuli smo u smjer tek oko 10 h i pustamo
Peru da povede. Prvi zastoj se dogodio u trecem cugu (u jednom vodicu 5c, u
drugom 6a) gdje malo zastajkujemo. Domagoj daje prijedlog (kasnije se
pokazalo ispravan) da se strateski povucemo i probamo nesto lakse, no nakon
Perinog ohrabrivanja i dobrog osjecaja kroz prva dva cuga ipak odlucujem
probati. Prosli smo to bez problema i Perin bezanac, koji mi je dao ranije,
ostaje tamo gdje mu je i mjesto - na pojasu :).
Ostatak smjera je isao dobro, no sporo. Jako sporo. Trojica u navezu sa
debelim uzetima koja je tesko provlaciti kroz spravicu te ipak nedovoljna
upenjanost za ovakav smjer razlog su vrlo sporog napredovanja. Izazovan je
jos bio i zadnji cug no nakon nekoliko manjih padova uspjevamo to proci. Na
spustu nas je vec poceo sustizati mrak i lokalna ekipa nas je primjetila te
dovikivanjem pitala je li sve u redu. Javili smo im da je sve ok i potom su
se razisli, a mi smo se sigurno spustili iz smjera. Zao nam je da smo
uzbunili ekipu, ali dobar je osjecaj kad znas da netko motri, brine i
spreman je pomoci (hvala im na tome). Iako smo realno gledajuci trebali
poslusati Domagoja i probati nesto lakse (krace), puno mi znaci da sam prvi
put slobodno i kao prvi popeo sesticu u dugom smjeru. Treniranje u zadnje
vrijeme se isplatilo i sto bi rekla Irena - iako je precijenjen, covjeka
veseli :)
Nedjelja je zbog loseg vremena prosla bez penjanja, no napenjali smo se u
subotu. Osobno sam dosta novih stvari naucio i sve u svemu bio je to
odlican vikend!
Photo by Pero
 rambo.jpg
 ko se zadnji smije.jpg
 jug.jpg
 pogled.jpg
 akcija.jpg
created by: zeljeznicar @ 2014-03-25 15:26:01
|
 |
 |
|
 |