Dan/Vikend žena i penjanja
07.- 08.3. Rovinj Penjačice: Tatjana, Tatjana, Vera, Dejana i moja malenkost (Rudi) Rovinj, stijene, more, zalazak sunca i puno puno svega - predivan vikend sa predivnim ženama, penjačicama, majkama, KRALJICAMA! I tako se u našim ludim ženskim glavama stvorila ideja da dan žena pretvorimo u vikend žena i provedemo ga na stijenama, pod stijenama, u blizini stijena i sve nešto vezano za stijeneJ Iako je sve to djelovalo pomalo utopijski obzirom na sve prognoze za vikend koje smo pratile i koje su išle u svim smjerovima, kombinacije sa prijevozom, brojem žena koje idu ili ne idu, nas pet upornih i neumornih smo ipak krenule u subotu ujutro, nekima kasno, a jednoj prerano ( čitaj Kmoch)J Dakle riječima je nemoguće opisati koliko smo stvari ponijele pa ću za to iskoristiti sliku i citirati ću Peru/Babu koji nam je doveo Veru na mjesto okupljanja: „ Dakle cure vidimo se sutra, jel? „ i prasnuo u smijeh…. Iako djeluje puno, za sve smo pronašle namjenu čak i za stol i stolice kojima je mjesto bilo u autu i dobro su se provozaliJ Kava u Rovinju, pogled na kartu i ubrzo smo stigle na mjesto gdje bi trebale biti no eto stijena tu nema tako blizu. Što sad? Malo pitale, malo skitale i nakon 10min šetnje došli do raja na zemllji Nakon kratke koordinacije, zaključile smo da je bolje da odmah krenemo penjati. Transport čitaj tegljenje vreća i šatora nije bilo moguće preko dana da nas netko ne vidi, obzirom da se na tom području ne smije „šatorirati“ niti paliti vatra. Pogledali vodič, smjerove, malo se izdogovarale i krenule. Smjerovi su mahom svi sportići, ocjene taj dan su bile više-manje u skladu sa onime što piše u vodiču. Stijena skliska kao da je izlizana tako da ulijeva dozu nesigurnosti čak i u laganim smjerovima. Lagane ocjene smo odradile vrhunski i po PS-u, na štandu mahom alkice tako da smo ponovile i prevezivanje što i nije izazivalo neko veselje pa smo tražile smjerove koji to nemaju gore J) Moramo se pohvaliti i pokojom šesticom koju smo uspješno popeli na topaka i pritom vrhunski uživali, vježbali i dobro se nasmijali. Tehnike penjanja i opus psovki kojima smo baratele u teškim detaljima je bio nenadmašiv, srećom da su oko nas bili stranci koji nisu ništa razumjeliJ))
Preživjele mi dan penjanja, nekako donijeli naša mala skrovišta (čitaj šatore) na mjesto gdje smo zamislile da nas nitko neće vidjeti i eto naše malo ognjište je bilo namješteno, vatrica zapaljena, večera poslužena, a vinčeko otvoreno i spremno za konzumaciju. Idilične trenutke popraćene predivnim zvukom valova i ne tako divnim zvukom mojeg ( čitaj Rudi) smijeha, prekinuo je u jednom trenu snažan vjetar koji nas je natjerao na gašenje vatre iz sigurnosnih razloga i raniji počinakJ
Dan 2 ili ti dan Žena… upravo je krenuo kako je i trebao… kava, „čilanje“ , ćakula i mijenjanje sjedećih poza, doručak po želji, promatranje stijena sa jedne strane, mora sa druge…. I pomalo lijeno odlučivanje kad mislimo penjati i što.. vrtimo po tom vodiču i sa smijehom i uživancijom gledamo već neke pristigle penjače i mislimo ok, mogli bi još jednu kavu popitiJ)) Neću reći u koje vrijeme, no spremile mi stvari, jednu rundu transportirale do auta te krenule penjati. Penjanje je započelo tako da smo raširile dekice na travu ispod stijene i iz ležećeg položaja dobroooo promotrile što ćemo penjati. ( čitaj Šavorić zaspala, Kmoch bi i ne bi, Dejana bi ali ne bi penjala, Vera bi ali isto tako možda malo kasnije) i ko će? bude Rudi…. Prvi smjer izabrale 4b+ misleći super za zagrijavanje, i tako Rudi krene i smjer je sve samo ne 4b+, težak, sklizak, nikakav…. Došla do vrha postavila top i to je to …. Poslije se ostatak djevojaka uvjerio da je smjer barem za ocjenu teži od onoga što piše u vodiču!!!! Drugi smjer je kao prva išla Kmoch jer ako u vodiču piše 5a a u stvarnosti to nije, mi ostale nismo bile spremne upuštati se u to…i bile smo u pravu, smjer je barem 5c+ po njezinoj procjeni što je svakako samo ona bila taj dan u stanju ispenjati iz brojnih razlogaJ) Ostatak dana smo ispenjali na top sve smjerove u okolici ta dva štanda, petice šestice i dobro se namučile, vježbale i nasmijale i sebe i ostatak penjača. Kad su vidjeli da Rudi kleči na koljenima i tako se diže u smjeru 6a popadali su od smijeha na pod. Jedan od ključnih momenata tog 6a smjera je bilo i sjedanje Kmoch pred ulazak u „kamin“ vidi sliku nižeJ) Zaključili smo da je za nas sve to pukotina, no za Šavorić kamin pa smo prihvatile i to uvjerenje o kaminu … vjerujemo da svi znate zašto smo došli do tog zaključka… I tako nakon sat dva penjanja, zasjele na dekice, poklopale nešto i odlučile krenuti prema domeka… Zaključak: Ideja i misija cijelog vikenda su ostvarene sa željom da to postane i tradicija. Sveopće predrasude o puno baba na jednom mjestu smo sa velikim guštom poništile, srušile ili što već. Istra predivna i svakako mjesto na koje ćemo se vratiti. Povezanost i veselje, emocije i energiju ne možemo opisati riječima, takvo nešto treba doživjeti kako bi shvatili koliko je malo potrebno za sreću! Do idućeg javljanja…. T, T, V, D & R – VESELE BABE Galerija fotografija
created by: marko @ 2015-03-10 13:35:37 / updated by: marko @ 2015-03-10 13:42:11
|
