 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Paklenica - 27. i 28.3.
From: "Davorin Kremenjas" - [email protected]
Date: Mon, 29 Mar 2004 15:50:55 +0200
Ovaj vikend smo Orsat, dvije Petre, mojih dvoje prijatelja (Sandra i Gordan)
i ja bili u Paklenici. Bilo je jos hrpa ljudi, izmedu ostalog i gomila
Velebitasa s kojima je i dio nas isao u tradicionalno organiziranom busu.
Vrijeme nas je posluzilo fantasticno, dva dana bez oblacka, vrlo slab vjetar
i temperatura oko 15 st. C.
Prvi dan smo Orsat i ja penjali smjer Anarhija, definitivno precijenjen (6b+
po skici, 6a po Orsatovoj procjeni, a i to samo kratak boulder detalj u
kojem i prvi penjac moze proci A0 ako ne ide drukcije). Smjer je prekrasan,
pogotovo jedan 5c cug koji ima nekih 20-ak metara kontinuirane 5c tezine.
Nakon toga smo trebali ici penjati jedan opustajuci smjercic od 4 cuga, no
ispalo je sasvim drukcije. Smjer smo nasli, ali odmah kraj njega i jedan
drugi za koji smo (krivo) zakljucili da je zaspitana varijanta onog prvog.
Naime, taj prvi je osiguran klinovima. Krenuli smo za spitovima (lijepa i
teska 6a ploca u prvom cugu) i, naravno, zavrsili u necemu sto jos nije ni
na jednoj skici, a pogotovo vodicu. Dalje je izgledalo tesko s jedne strane
(koju smo vidjeli), a relativno lako s druge, ali ta druga strana se nije
vidjela u cijelosti. Sunce je vec krenulo ka horizontu pa smo zakljucili da
nema smisla. Svakako je toj odluci doprinijelo i moje cendranje :-). No, ni
Orsat se nije borio da krenemo u 6c prevjese. Sto spustanjem sto
otpenjavanjem smo sisli na tlo i natrag na parkiraliste.
No, najzanimljiviji detalji dana nisu se dogodili u smjeru, nego na dostupu
i silazu. S obzirom da je u dostupu trebalo pregaziti sasvim pristojno
nabujali potok birali smo mjesto gdje cemo to uciniti. Meni se jedan
prijelaz ucinio malo presklizak, ali Orsat me prezirno pogledao i muski -
zagazio u vodu! Objema nogama, bez da se izuo. Nije da je to htio, ali
dogodilo se. :-) Ja pola minute nisam mogao doci do daha od smijeha.
Jos bolja stvar na silazu: s obzirom da je bilo suncano, na svakom standu su
se susile njegove miomirisne carape. I jos uvijek se suse. Naime, na zadnjem
standu ih je zaboravio pokupiti. :o)
Drugi dan su Orsat i Petra penjali Zgreseni, o cemu ce mozda oni nesto
napisati. Ja sam odrzao kratki tecaj top-rope penjanja po ljusci u kojem su
neki briljirali, a neki ginuli. Najmudriji su ostali na zemlji.
Toliko.
created by: zeljeznicar @ 2004-03-29 15:56:00
|
|
|
|
|
