 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Vikend nepreporučljivih smjerova
From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Mon, 30 Aug 2004 10:53:04 +0200
Prvi dio: Medekovim stazama
U petak popodne priključio sam se Akcu, Jasmin, te Dadi i njegovoj veseloj
družini. Cilj su bili Veliki Alan i okolica. Svih osmero trebalo nas je
stati u kombi, ali to zbog velike količine hrane i pića (20 litara vina i
bar isto toliko boca vode) baš i nije išlo. Zato je upregnut i jedan novi,
srebrni BMW. Uspješan dolazak na odredište proslavljen je prvim bakanalijama
u domu. U subotu je većina družbe krenula na V. Kozjak, dok smo Nada (koja
nam se priključila na Alanu) i ja odlučili ispenjati poneki smjer u
Begovačkom kuku. Na to nas je inspirirao Marko-Medek koji je ondje nedavno
nešto solirao. Prvo smo se latili "Dubovačkog kamina", kojeg nikako ne
preporučam iako njegovi autori u ČMA-u obećavaju lijepo penjanje. Smjer
dobrim dijelom ide ili po vrlo uskim kaminima ili po strmoj travuljagi.
Nakon toga ušli smo u "Borlinski" koji čak niti ne nudi tako loše penjanje.
Osobito je zanimljiv uglavljeni kamen u drugoj dužini. Medek, bome, ima muda
kad je solirao tako eksponiranu četvorku. Dan je završio uz logorsku vatru
kraj doma na Alanu. Ugođaj je bio blagotvoran, a tome je najviše doprinio
Akčev kulturno-umjetnički program. Izvodio je hitove Radeka Brodareka i
ostalih velikana domaće popevke.
Drugi dio: Medekova kućica
U nedjelju se ponovio sličan scenarij: Nada i ja otišli smo penjati u Kozjak
dok su se ostali uputili na Zečjak, te u Štirovaču. Tu sam stijenu zadnji
put pohodio prije pet godina i obećao sam si da neću više nikad. Bit će da
sam zaboravio na prilaz, za koji nam je ovaj put trebalo bar 1,30h, te na
krušljivost stijene. Popeli smo se "Prijateljsku jarugu" za koju nam je
jedan od pionira pentranja po Kozjaku rekao da je sasvim pristojna. Ali,
vala, nije. Pune tri dužine ne radiš skoro ništa drugo doli penješ po strmoj
zemlji gusto pokrivenoj nekakvim lopočolikim biljem. Tek u zadnja četiri
metra naiđeš na uzak kamin ocjene IV. Ali smjer bi vjerojatno mogao biti
sasvim zgodan zimi. I to je bilo sve što se brdskih putešestvija tiče.
Ostale smo, zatim, pronašli u Kuterevu kako promatraju međede. Vrijedna je
spomena samo još avanturica s Dadinom "karavelom". Na Kapeli su joj otkazala
skoro sva svjetla, pa smo se do Ogulina vozili samo uz "žmigavce" i jednu
"vondericu" i to po zaustavnom traku. Tamo je problem vrlo uspješno
razriješio jedan HAK-ovac. Lijepo od njega. Ima i par fotki, ali njih ću
morati dodati kasnije budući da mi je aparat otišao u Rijeku.
Neven
created by: zeljeznicar @ 2004-08-30 11:11:00
|
|
|
|
|
