 |

|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
 |
 |
Karlobag-Točila
From: Krešimir Klasan - [email protected] Date: Tue, 14 Sep 2004 07:45:07 +0200
Evo da i ja malo napišem o svojim putešestvijama, uspjesima i neuspjesima. U subotu rano ujutro, u 7 i 10, Iggy je javio da je pred vratima, i ja sam otovaren torbom, ruksakom, transportnom vrečom i scarpama odteturao do lifta. U 10 smo pili kavicu u Gospiću, nakon čega smo produžili do "Stijene iznad ceste Karlobag-Gospić", gdje smo stavili leće, i sagledali stvari u novom svjetlu. Natovarili smo se s bušilicom, opremom, 30-ak spitova i krenuli pod stijenu. Petnajstak minuta kasnije, tražili smo gdje bi bilo najbolje potegnuti novi smjer. Nakon dogovora i nekoliko neodgodivih poslova, točno u podne, krenuli smo penjati. 4 sata , 22 spita i 5 prusika kasnije, zadovoljno smo ispijali podgrijanu pivicu na vrhu stijene. Nastala kreacija odaziva se na ime Točno u podne, teška je 5/3-4 i dugačka 100m. Možda je smjer malo lakši ili malo teži, ponavljači će reći svoj sud. Nudi se lijepo penjanje po pločama. Na ulazu je crvena zamkica kroz pješčani sat, za razliku od Noćnog posla koji ima spit sa home made pločicom na ulazu. Smjer u 3. dužini ide 3m zajedno s "Noćnim poslom" (po kojem ide i logičan nastavak), a zatim ide 7 m lijevo i samostalano izlazi na vrh. S obzirom da sam cijeli smjer bušio u napredovanju, jedan detalj nisam prošao slobodno, ali ga je Iggy protrčao. Silaz je absajlom po Noćnom poslu 4 x 30m. Nakon absajla i silaza do auta imali smo vremena i za kupanje u Karlobagu. Mogu reći samo brrrrrr... Večerali smo i spavali na već poznatom parkingu na Točilima. U nedjelju, ne prerano, ujutro krenuli smo penjati novi mađarski smjer Winetou. I on se kao i Pezzolatov Don Raffae nalazi u barijeri desno od "starih" Točila i ide skroz lijevo. Prva dužina je jedna od najljepših što sam ih ispenjao ove godine. Ploče, pa velika rupa sa Šakavcima, i delikatni prijelazi. Naravno da ključno mjesto nisam skužio iz prve, pa sam malo salamirao pod prevjesom, ali treba samo malo gledati, i otiši malo desno, i to je to. Mađarska ocjena je 6a, ali bi ja rekao 5b, maksimum 5c. Druge dvije dužine idu po krasnim, i na detalje, zaguljenim Škrapoidnim pločama. Absajl 3 x 30m i = ponovo smo pod ulazom. Nagovaram Iggya da popne prvi cug Don Raffaea, da ga probam ko drugi proć' slobodno. Kaže dat će sve od sebe, ali... kolju ga penjačice. Kod 3. spita mu je dosta patnje i odustaje. O.K. pokušaj prevare nije uspio, pa sad moram pokušati sam. Do zadnjeg spita mi je išlo dosta dobro, a onda... onda malo manje dobro. Najteži detalj sam još, nakon studiranja i prošao slobodno, ali sam se poslije, na detalju sa sloperastim stopinkama, bacio na gurtnu, naime u zadnjih 8m za međuosiguranja su komadi užeta, kroz pješčane satove. Ništa, slobodno ponavljanje će pričekati neki drugi put. S obzirom da Iggy više nije imao namjeru penjati, odjurio sam solo do vrha smjera, što nije bilo preteško s ozirom da ostatak smjera nije teži od 4. Što reći, vrijeme je bilo lijepo, smjerovi su bili lijepi, mi smo se dobro izgrebali i sve u svemu lijep vikend.
 DSCF0639.JPG
 SKICA1.JPG
 skica2.JPG
 DSCF0638.JPG
created by: zeljeznicar @ 2004-09-14 07:51:05 / updated by: marko @ 2004-09-14 08:29:12
|
 |
 |
|
 |