Fotografski kutak: slike s penjanja.

penje: Petra Radulović
smjer: Drugi slap, Prisojnik, WI 3+, 160m
foto: Danko Ferber, 01/2005

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Natočila san

From: "marko vukovic" - [email protected]
Date: Mon, 4 Oct 2004 09:18:04 +0200

"Natočila san", reče Anita na telefon u subotu navečer. Nije objasnila što je to natočila, ali Petra, Orsat i ja smo se bezobrazno cerekali na parkingu ispod stijene na Točilima.

Krenuli smo iz Zagreba u subotu u 8h. Pristojno vrijeme za promjenu. Pod stijenom smo bili u podne. Petra i Orsat su krenuli gore pod Winetou, pa dalje po Oradi. Anita i ja po Don Raffae (VI+). Prvi cug me je pošteno namučio, ali bio sam dovoljno uporan da ga svladam slobodno po segmentima. Zapeo sam na 2 mjesta. Prvo je išlo nakon jednog sjedanja u pojas, a za previs mi je trebalo barem 15 minuta i jedan pad. Ali vrijedilo je truda, ne navlačit se. Dalje je smjer bitno lakši. Maximalno V+. Zadnji cug smo svi osim Anite popeli i Oradu i Don Raffae, čisto da se još malo zabavljamo. Orsat je na kraju dana sightao i prvu dužinu Don Raffae, da se malo napravi važan i umanji moj uspjeh. ;o)

U nedjelju smo dugo spavali i opet se tek u podne dovukli pod stijenu. Orsat i Petra pod smjer Taguapaca (VI+), do kojeg su se namučili po kršu i šipražju. Nisu bili oduševljeni penjanjem, te abseilali nakon 2 dužine. Anita i ja smo se odlučili za La Cicale (VI). Lijepo penjanje, taman razumne težine. Anita je suvereno vodila 1. i 3. dužinu, mene je dopala 2. Ulaz mi je dao mislit bar 5 minuta. Spustili smo se u 4. abseila, uz 2 ostavljene gurtne.

Vrag nam nije dao mira pa smo se spustili do Winetoua. Ocjenjen je sa VI+, ali nekako smo se svi složili da je VI ipak realnija ocjena. U mom slučaju se doduše radilo o VI+poskok. Mladi izdanak se smjestio u jednoj rupi, pa je trebalo pričekat da se makne. Veselo iskustvo. Da sve ne bi bilo idealno, pobrinulo se uže koje se nije dalo skinuti sa štanda, pa je valjalo istehnicirati tih 30m da bi ga odglavili.

Ovo mi je bilo prvi put na Točilima. Lijepa stijena, ali automobilska buka sa magistrale i ružno mjesto za spavanje definitivno kvare ukupni dojam.


created by: zeljeznicar @ 2004-10-04 09:21:00