 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Jednodnevni u Logarsku
From: Marko Duksi - [email protected]
Date: Sun, 6 Mar 2005 00:11:31 +0100 (MET)
Evo bili smo Danko, Orsat, Petra i ja danas na jednom finom izleticu u jednoj finoj dolinici okruzenoj finim planinicama. Ne, nisam zakasnio na veceru, cini vam se.
U Solcavi smo se na kavici nasli s Klackom, Zrinkom, Bojkom i Jelenom. Muski su se (predvidivo) odlucili za Gajstni, a zene za laufanje po dolini. Tako i bi. Da ne bismo stvarali guzvu jos nasa dva naveza u Gajstnom, mi smo se namjerili na Kristal i susjede.
Parkirali smo i cim smo izasli iz auta, neki je cica prepoznao Orsata dok ga je ovaj blijedo gledao. "Se me ne spomnis? Prvi novembra? Paklenica?" I da, bio je to jedan od onih Slovenaca s onom zenom sto se malko razbila u Brahmu. Pitali smo ih sto ce oni - isto Kristal, Skriti... No super.
Skrenuli smo za njima, ali krivo. Danko je spazio da smo predaleko vec zasli i pozvao i njih naprijed da se okrenu. Onda je on nasao pravi put. Nakon kraceg izvidjanja odlucili smo ne silovati te slapove koji jedva da stoje ili ne stoje, nego ici u nesto ljepse. Sad su Klacko i Bojko sigurno vec prosli prvi cug Gajstnog pa bismo mogli...
No, kad smo dosli tamo bili smo cetvrti i peti navez sto ceka na slap, nasmijesili se, pofotkali i okrenuli se. Ili na Susicu, ili na nesto opako sto se vidi s ceste. Ako ga nadjemo kroz sumu. Ma ajmo!
Najprije tragovima nekih ljudi sto su se ocito okrenuli natrag i odustali, a potom prema Dankovom nahodjenju dosli smo nekako do slapa. Pola sata pristupa. Velik je, nema sto. Skuplja sunce skoro od jutra do mraka. Nije bas da nas ceka kvalitetan led, ali kad smo vec dosli...
S ceste je djelovao kao petica, sad vec vise kao cetvorka. No, first things first. Do tog izdasnijeg skoka najprije treba rijesiti jedan manji, oko 10m. To smo odsolirali, osim sto smo Petru pozihrali. Hm, led stvarno ne valja.
Orsat si je istegnuo triceps i jaukao dok je Petra pokusavala izmasirati stvar. No dobro, ajde, progutao je i krenuo dalje. Sta krenuo?! Skrenuo! S uma! Ja izlazim za Petrom iz donjeg skoka i vidim njega solo u sredini gornjeg. Ima jedna ocito laksa linija, no led je toliko trul bas najvise tamo, da se tamo ne bih zaputio rado. I sam je na kraju rekao da sraube tamo ne bi bile od nikakve koristi. Pomislio je i da nas priceka prije izlaza da mu dobacimo uze, ali se ipak suvereno izvukao na sigurno.
Pricekao nas je gore dok sam ja potegnuo ljepsu, desnu varijantu. Gornji sloj od desetak cm leda je takodjer bio koma, ali je barem u donjem djelu skoka ispod tog sloja bilo i neosuncanog leda. Tako da sam osim pocetne sraube, stavio i jos jednu nesto ispod pola visine. Jos sam prije samog izlaza uvalio jedan tricam u mahovinastu i blatnu pukotinu (slava mu i hvala). Izlaz je bio koma od miksa, ali rijesili smo i to nekako. Danko za mnom. Pa Petrin pokusaj, ali bilo joj slabo pa je odustala. Jos jednom Orsat na topaka preko jos strmijeg dijela i kupimo se dolje.
Sve u svemu, lagan slap, 70 metara, WI3+ taj desni dio. I nazalost s tim miksom na izlazu. Ali najbitnije, sasvim lijep i sigurno vrijedan pola sata pristupa. Mislimo da je to onaj "Mali slap" u kom slucaju je originalno 100m, WI2. Ali ocito ne ove zime.
Kasnije smo saznali da su slijepi tragovi koje smo slijedili na pristupu zapravo od petka, Martinovica i Brajdica. Vidjeli su slap s ceste i pomislili da je to Gajstni pa se zaputili u tom pravcu. Kad su kasnije produzili cestom, nasli su, naravno, pravi Gajstni i popeli ga.
No, kasnije smo jos pogledali Palenk i odstali u korist kave i pive s ekipom - Na razpotju. Dan je podjednako obiljezen krasnom lezernom setnjom amo tamo po dolini (i obilsakom sto zauzetih, sto nenapravljenih slapova) kao i tim jednim usponom. Sve pod vedrim i suncanim nebom... Ma milina.
M.D.
created by: zeljeznicar @ 2005-03-06 00:21:00 / updated by: duksi @ 2005-03-07 08:23:19
|
|
|
|
|
